Hafiz Sulejman Bugari uputio je povodom predstojećeg svetog mjeseca ramazansku poruku svim muslimanima i čestitao mjesec posta.

Njegovu ramazansku poruku prenosimo u cijelosti: 

- Imenom Allaha, Svemilosnog, Premilostivog. Hvale vrijedan je samo On, Vlasnik vidljivog i nevidljivog. Pozdravi, pohvale i blagoslovi idu Uzoru svijeta Muhammedu, s.a.v.s., mir na njega je, na njegovu porodicu, prijatelje i na sve one koji se bore za dobro i svakoga radi Njega.

Kada ne postavimo stvari na njihovo mjesto, onda nastaju nasilje i opći poremećaj u svemu. U arapskom jeziku nepravda se definira kao: – Postaviti stvar na nemjesto. Od iste riječi je nastala riječ zalam – mrak, tama.

Čovječe, kad uradimo bilo šta ilegalno, nepravedno, nezakonito, mi smo tada u mraku i naravno da ćemo se pitati kako izići iz ovoga mraka koji dominira u svijetu.

Onaj koji iz mraka na svjetlo vodi je Jedan Jedini i On je označio izlaz kroz pet stubova, koji garantiraju spas iz svake krize.

Svjedočenje i svjedočanstvo

Kada iskreno svjedočimo pravdu, pravičnost i sve što je dobro i lijepo, bez obzira od koga je, pa makar bilo i protiv nas, time svjedočimo i potvrđujemo Njega i Njegovu Jednoću, jer On je Pravedan, Svjedok, Dobar i Lijep. A kada nećemo to priznati, onda se upuštamo u laž, lažna svjedočenja i lažne diplome. 

Ovaj stub u islamu se zove šehadet, a to znači svjedočenje, svjedočanstvo, diploma. 

Veza

Veza je nešto najbitnije u čovjekovom životu i svi vole uživati u zdravoj, iskrenoj i stabilnoj vezi, bila ona rodbinska, bračna, prijateljska ili međunarodna. Ove veze mogu ostati zdrave i sigurne ako imamo i čuvamo osnovnu vezu sa Stvoriteljem, jer je On rekao: Robe moj, ako ti budeš čuvao vezu sa Mnom, Ja ću ti čuvati vezu sa svima. 

Sve potvrđuje da su danas mnoge veze pokidane, poremećene, zloupotrijebljene i prodate. Zato su veze poremećene i, nažalost, ostala je samo elektronska veza.

Ovaj stub u islamu se zove salatun, što znači veza/namaz molitva.

Apstinencija

Znastvenici kažu da je apstinencija posebna snaga kod čovjeka koji se brine za psihofizičko zdravlje. 

Apstinencija znači:

- uzdržavanje od nečega iz vjerskih ili zdravstvenih razloga

- odricanje od svega što čini ovisnost od bilo čega.

Svi smo svjedoci da je poremećeno psihofizičko zdravlje u svijetu, jer su pohlepa za materijalnim i evidentna duhovna praznina utjecali da posegnemo za uzurpacijom tuđeg prava s ciljem da izgradimo nezavisnu državu. Apsurd! Slave dan nezavisnosti, a građani grcaju u bolestima i zavisnostima! Zadovoljavaju se potrebe za notornim ovisnostima u pogrešnom uvjerenju da time možemo popuniti praznine života. 

Ovaj stub u islamu se zove savmun – apstinencija od svega zabranjenog, što remeti naš imunitet i psihofizičko zdravlje.

A apstinencija od jela i pića u toku ramazana koji očekujemo, samo je podsjetnik na tu kolektivnu brigu. Priznajmo sebi da se najmanje brinemo za psihofizičko zdravlje i kao pojedinci i kao kolektiv.

Humanost i solidarnost

Humanost i solidarnost je osobina koju svako voli i njome se, zapravo, čovjek razlikuje od životinje. Humanost je, kažu, čovjekoljublje, briga i ljubav prema drugome. Human je onaj koji suosjeća i ima razumijevanje za drugoga. Zadaća svih nas, a posebno odgovornih, je uspostavljati dobre međuljudske odnose i popravljati krutosti, tj. humanizirati. 

Hans Gadamer veli: "Učen je onaj koji ima osjećaj za zajednicu i zajedničko dobro."

Braćo i sestre, pa gdje su nam diplome?

A solidarnost je uzajamna odgovornost, jednodušnost, svijest o potrebi zajedničkog djelovanja. Možda je ova solidarnost donekle i prisutna, pogotovo u krizama poput ove sada.

Međutim, zaboravili smo na osobinu solidnost u svakodnevnom životu i u svakom stanju. A solidan znači: pouzdan, čestit, izdržljiv, ozbiljan, trijezan, savjestan, umjeren, onaj koji razumno živi, koji se ne opija itd. Nema zdrave humanosti i solidarnosti bez solidnosti. Bez toga nema psihofizičkog čišćenja od svih viškova, virusa i bolesti koje napadaju društvo.

A psihofizičko čišćenje, solidarnost, humanost, briga i pažnja prema drugome u islamu je jedan od stubova vjere koji se zove zekat – očistiti, unaprijediti.

Očistiti dušu i tijelo, unaprijediti sebe i zajednicu obaveznim izdvajanjem dijela imovine za potrebne u zajednici. Braćo i sestre, sada se daje zekat, ali nažalost, slabo radimo na čišćenju duše od virusa, nemojmo to zaboraviti!

Zekatom se ne očekuje nagrada niti pohvala od bilo koga osim od Gospodara svjetova. A humanost i solidarnost se danas dobro naplaćuju, uvjetuju i zarobljavaju pojedince i zajednice.

Oprostite, možda pretjerano ulazim u tumačenje jezika, ali moram podijeliti s vama i ovo: – Jezik je jedan od vojnika Božijih, isto kao i ovaj virus. Upoznajmo Božiju vojsku! Lakše se diše i sve podnosi.

Plemenita želja

Zaboravljeni Božiji vojnik je i želja. Ako se jasno ne definira i ako se ne odredi smisaona meta, svojim niskim i bolesnim željama počinjemo gađati u čast drugoga i postajemo meta za napade bilo koje vrste. 

Samo su dvije želje – želja za Svemilosnim i želja za prokletim.

Nedefinirana želja, zabranjena, pogrešna i interesna nesvjesno postaje božanstvo.

Gospodar veli: – Jesi li vidio onoga koji je svoju želju za svoje božanstvo uzeo?

Gospodareva želja je: – Robe moj, budeš li radio ono što Ja želim, onda ću Ja raditi što ti želiš.

Svi propisi, između ostalog, imaju zadaću da ostvarimo želju Gospodara svjetova u našem svakodnevnom životu i da se njome provjerimo i uvjerimo u Put mira, kojim se pobjeđuje na oba svijeta. 

Kako ćemo to provjeriti?

Da istinu i pravdu svjedočimo, da čuvamo vezu sa svima na najljepši način, da se uzdržimo od svake vrste nasilja i svega negativnog, da budemo brižljivi prema svakome, da želimo samo Jednog Jedinog, da tu želju javno promoviramo na svakom koraku svojim ponašanjem i da obavezno jedanput u životu fizički potvrdimo pred milionima ljudi koje uzimamo kao svjedoke, da nam je On i Njegovo zadovoljstvo naša jedna jedina želja. Svjedočenje Njega kao Gospodara i Njegovog Miljenika, kao posljednjeg Poslanika, ne bi li On, Svemilosni, bio zadovoljan s nama na oba svijeta.

Kruna pet vjerskih stubova u islamu se zove hadž, što znači: želja, potreba, uvjeriti, pobijediti.

Braćo i sestre, ako definiramo šta želimo, šta su nam sušte potrebe i u to budemo uvjereni, onda sigurno pobjeđujemo!