Dr. hafiz Mensur-ef. Malkić, prvi imam Begove džamije i direktorom Gazi Husrev-begove medrese dao je ramazanski intervju „Dnevnom avazu“. Između ostalog, on je kazao da muslimani širom svijeta, tako i mi u BiH, ovogodišnji mubarek mjesec ramazan dočekujemo u vanrednim prilikama, opasnost od pandemije nije prošla što nam potvrđuje broj novozaraženih, odnosno statistički podaci koje pratimo iz dana u dan.
U kakvom ozračju muslimani dočekuju ovogodišnji ramazan?
-Čuvamo se i pridržavamo pravila o samozaštiti i zaštiti drugih, ali, kako vrijeme prolazi, sa svakim novim danom, sve smjernije molimo Allaha, dž.š., da nas sačuva i da nas što prije izbavi iz ovog iskušenja, i s puno ushićenja i radosti iščekujemo ramazan u nadi da će u njemu naše dove biti primljene i da će blagoslovljeni ramazanski dani otjerati zabrinutost i strah iz naših srca.
Naši pogledi usmjereni su prema kibli, Kabi, Haremi-šerifu u Mekki koji je zatvoren već više od mjesec dana, a zatvorena je i Poslanikova, a.s., džamija u Medini i Mesdžidu-l-Aksa u Jerusalemu, kao i veliki broj džamija od Istoka do Zapada. Džamije su zatvorene za zajedničke namaze, mujezini sa munara objavljuju početak namaskog vremena i pozivaju nas da namaze klanjamo u našim kućama, stanovima.
Zbog svega rečenog, čini se, kao što sam i u prošloj hutbi kazao, da su naša srca i naše duše posebno „otvorene“ da, poput ispucale zemlje koja iščekuje kišu, prime ramazanske blagodati i blagoslove posta, da ih upiju u sebe, da se osvježe, da na poseban način ozelene i procvjetaju, da osjete olakšanje, rasterećenje, smiraj i spokoj.
Muslimani se ovog ramazana suočavaju i s iskušenjem pandemije koronavirusa. Šta biste im poručili?
- Mjesec posta je i mjesec Allahove, dž. š., neizmjerne milosti i neizmjernih blagodati, uz to mjesec bratske ljubavi, solidarnosti, u kojem trebamo pokazati i djelima potvrditi našu pažnju i brigu za one kojima je pažnja, briga i pomoć potrebna. Kroz iskušenje pandemije svi prolazimo i mi kao vjernici ne smijemo pokleknuti, demoralisati se, i iz straha, panike ili zbunjenosti (iz)gubiti smjer. Svjesni smo činjenice da usljed pandemije niko nije posebno zaštićen, niko nije privilegovan ili pošteđen od novog virusa. Upravo zbog toga, kako smo kolektivno u opasnosti, kolektivno trebamo biti oprezni i disciplinirani, odgovorni i savjesni.
Kao pojedinci, djelići kolektiviteta koji je napadnut, nemamo „pravo na slobodu mišljenja“, nego trebamo ili moramo slušati mišljenje struke, onih koji su zaduženi za zdravlje svih nas, odnosno štititi se na način kako nam je preporučeno: čuvati zdravlje, posebno voditi računa o higijeni, čistoći ruku, što nama kao vjernicima nije nikakvo dodatno „opterećenje“ jer pet puta dnevno uzimamo abdest, peremo ruke i prije i poslije jela, čistimo prostor i površine s kojima smo u dodiru...
Potom poštovati socijalnu distancu, što također poštujemo kao vjernici i što je u sličnim formama sastavni dio ahlaka, lijepog ponašanja i odgoja, da poštujemo pravila reda, da se ne guramo, da se prilikom razgovora ne „unosimo u lice“ sagovorniku...
Kako pronaći snagu?
-Svjesni da je ova situacija iskušenje za nas, trebamo pokazati vjerničku snagu i odlučnost s kojom se i inače suprotstavljamo iskušenjima, odnosno pokazati veći stepen sabura/strpljenja da bi zaštitili i sebe i druge, te spas, izlaz i olakšanje tražiti u namazu/molitvi, učenju i čitanju prijevoda Kur'ana i u dovama kao posebnom „razgovoru“ s Uzvišenim Gospodarom.
Kad dođemo u situaciju da se zamislimo i zabrinemo nad našim stanjem sjetimo se da čak i najmračnija noć završi izlaskom Sunca i ne zaboravimo da nam je Poslanik poručio: „Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu – pa mu bude dobro, a ako ga zadesi kakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro.“
Koja bi bila Vaša ramazanska poruka muslimanima, kao i poruka u ovim vremenima krize uzrokovane pandemijom koronavirusa?
- Allah, dž.š., traži od nas da svačije pravo poštujemo i da se odgovorno ponašamo, da budemo svjesni naših postupaka i njihovih posljedica u svakom trenutku, na svakom mjestu. Zato, iskoristimo ramazanske blagodati, ispunimo svoje dužnosti prema Allahu, dž.š., upotpunimo naše ibadete, poštujmo pravila zbog svoje dobrobiti, dobrobiti svoje porodice i naših sugrađana.
Ne dopustimo ni sebi ni svojim bližnjima, onima za koje smo odgovorni da, zbog neodgovornog ponašanja i nepridržavanja pravila, budemo uzrok da se nečije zdravlje naruši i/ili život ugrozi. Ramazan je i mjesec posebne brige za sve one koji su u nevolji, u stanju potrebe, brige za bolesne, stare, nemoćne, iznemogle koji su zaboravljeni, prepušteni sami sebi, zato u mjesecu ramazanu pokažimo solidarnost, budimo pružene ruke, neka naša ruka bude gornja - ona koja daje i udjeljuje, neka naše srce bude otvoreno i saosjećajno, neka naše riječi budu lijepe, tople, ohrabrujuće, umirujuće...
Ne zaboravimo da svako naše dobro djelo u ramazanu Allah, dž.š., nagrađuje čak sedamdeset puta više nego u drugim mjesecima. A ko ne čini ništa za druge, ne čini ništa ni za sebe, ni sebi prijatelj nije! Potrudimo se, budimo prijatelji sebi i drugima i onda ćemo biti nagrađeni najboljom nagradom – „prijateljstvom“ Uzvišenog Gospodara!