Kompaniji „Srebrena malina“, koja se bavi proizvodnjom i otkupom maline, Vlada FBiH povjerila je posao nabavke 100 respiratora za potrebe zdravstvenog sistema Federacije BiH, vrijedan 10,5 miliona maraka.
Malinaru su novci po hitnom postupku uplaćeni, on(i) njima, kako je i obećao, u kratkom roku dopremio 80 respiratora (onih 20 će valjda stići). I sve bi proteklo glatko „k'o mlijeko“ da je priča o ovom biznisu ostala među četiri zida, odnosno unutar kriminalne halke koja je na ovom poslu pokušala mahnuti koji milion.
U strahu od virusa korona u kome građani ove zemlje žive već dva mjeseca, federalne platiše, računale su, valjda, da će biznis s respiratorima biti shvaćen kao briga za zdravlje ljudi i da nikome pasti na pamet neće da dovodi u pitanje tu njihovu brižnost.
Po principu „malo mačku teleća glava“, u posao se upleo vlasnik „Srebrene maline“ iz Sućeske, očito ne računajući da će zbog sitnog ličnog profita njegova leđa domaćim političkim grizlijima biti samo jedan u nizu poligona s koga će se, po već uhodanoj praksi, na nesreći vlastitog naroda, otimati ono što tom narodu pripada. Da je imao imalo pameti, u ovaj posao ne bi ulazio iz barem tri razloga. Koji su to razlozi, neka sam mućne glavom.
Da se razumijemo: način na koji je posao s respiratorima odrađen, a koji se, što je najgore, više ne upotrebljavaju na klinikama, slika je banana-države pod protektoratom grupe političkih (sve)moćnika koji, kad je FBiH u pitanju, njome haraju već 20 i više godina. Jadno, žalosno, sramotno, ali istinito.
Uloga aktuelnog federalnog premijera u konkretnom poslu, kako to praksa nalaže, bila je isključivo egzekutorska. Ni prvi ni posljednji premijer koji je samo realizirao ono što su (sve)moćnici od njega tražili.
Kako će završiti priča o sumnjivoj nabavci respiratora za koje je izdvojeno 10,5 miliona budžetskog novca, nije teško pretpostaviti. Kao i mnoge slične do sada, umrijet će u ladici nekog od dobro uhranjenih tužilaca. Živi bili pa vidjeli!
