Džemaludin Kahrović iz Sarajeva sa predstavnicima Medžlisa Islamske zajednice Goražde i grupom mladih iz ovog grada, po prvi put je klanjao dženazu-namaz svom daidži Džemailu Agiću i njegovim saborcima. Time je ispunio svoju dugogodišnju želju, ali u safu je stajao tužan što ovaj trenutak nisu dočekali Džemailovi roditelji i sestre.
- Moj daidža je bio pripadnik 3. sandžačke brigade, a na groblju Hranjen ukopan je pod oznakom NN. Dugo smo tragali za istinom i od saboraca saznali da je bio ranjen i da je sa jednom medicinskom sestrom ostao u selu Rosijevići blizu Hranjena. Desio se napad četnika i to je ono što smo godinama znali. Tek nakon ovog rata, 2018. godine, od jednog starog domaćina odavde smo saznali da su u Rosijevićima pronađena tijela bolničarke i jednog partizana i pošto nisu imali nikakvih identifikacionih dokumenata prenešeni su ovdje i ukopani. Moj daidža nije bio ideološki obojen. Bio je obični zemljoradnik, ali praktični vjernik i zato mi ovaj trenutak puno znači – kazao nam je Kahrović.
Dženazu-namaz na partizanskom groblju Hranjen predvodio je goraždanski muftija Remzija ef. Pitić. Učenjem Fatihe i minutom šutnje odata je počast svim partizanima iz 1. proleterske, 2., 3. i 4. sandžačke, 1. sarajevske i 6. istočno – bosanske brigade. Poginuli su u borbama za oslobođenje Goražda i počivaju na poslije rata zapuštenom groblju na Hranjenu.
Pitić ističe da nema niti jednog razloga da ne budemo ponosni na pretke koji su se u tim bitkama borili zajedno.
- Ovdje su ljudi svih nacionalnosti i svih konfesija, a njihova objedinjujuća vrijednost bila je antifašizam, borba protiv jedne od najvećih pošasti u povijesti čovječanstva kojoj kraja nema. Ona se neće ugasiti sve dok postoje oni koji imaju potrebu da druge ljude smatraju manje vrijednim od sebe, makar i nemali nikakve argumente za to. Mislim da će njihova borba biti moguća samo onda kad mi zaboravimo i ustuknemo, kad zaboravimo da je antifašizam naša zajednička vrijednost, a nikoga od nas pojedinačno. Tu tradiciju treba njegovati, baštiniti i čuvati da se ne bi ponovo desilo ono što neke male skupine na svim stranama zagovaraju vrlo često – kaže muftija Pitić.
Zbog svega što su doživjeli u tri posljednja rata, ljudi na Drini su najpozvaniji da bdiju nad tekovinama antifašizma, smatra Pitić.
- Klanjanje dženaze bila je naša elementarna ljudska obaveza. Ovo ne treba shvatiti ni na kakav drugačiji način osim kao naš dug prema ljudima za koje sigurno znamo da su bili praktični vjernici. Znamo njihova imena, porodice i kad smo to ustanovili onda smo kazali da bi bilo ljudski da njima obavimo dženazu, jer nikada nije klanjana – ističe goraždanski muftija Remzija ef. Pitić.