U selu Liplje kod Zvornika, danas je, prigodnim vjerskim programom i polaganjem cvijeća na mjesta počinjenih zločina, obilježena 28 godišnjica oslobađanja zloglasnog logora Liplje u kome je u maju mjesecu 1992.godine bilo zatočeno oko 400 muškaraca, žena i djece nekoliko zvorničkih sela.  

O ubistvima i mučenjima i muškaraca i žena, većina danas prisutnih su govorili na način da je sve što su preživjeli teško riječima opisati, te da sasvim iznenada, nije došlo do oslobađanja logora od strane grupe mještana, teško da bi iko od zatočenih danas bio živ.

- Zaroabljavali su nas po kućama, avlijama, njivama, gdje su koga stigli. Potrpali su nas u kuću Đuze Salihović, gdje su nas mučili na najzvjerskiji način. Mene, moju suprugu i djecu bili su izveli na klanje. U jednom trenutku kažu sad ćemo ti silovati jedanaestogodišnju kćerku, a onda je ubiti. Nemoćni smo bili, meci lete iznad glave, samo čekamo šta će uraditi. A onda su se okrenuli prema meni, udarali su me toliko da ni centimetar na mom tijelu nije ostao a da na njemu nije bilo modrica. Sva sreća, kćerku nisu dirali – prisjetio se događaja od prije 28 godina potpredsjednik logoraša Liplja Izet Salihović.

Logor Liplje je prvi i jedini oslobođeni logor u BiH, kojega su u zoru 2.juna 1992.godine oslobodili lokalni mještani čiji su mnogobrojni članovi porodica, rođaci i prijatelji bili zarobljeni u ovom logoru.

- Zahvaljujući djevojčici koja je uspjela pobjeći iz logora i stići u susjedno selo koje četnici još nisu bili zauzeli, saznali smo za zvjerstva kojim su izložene naše komšije, njihove supruge, djeca. Nekoliko mještana se organiziralo i pred zoru, prišli smo kućama u kojima su bili zarobljenici. Prizor je bio stravičan. U jednoj od kuća naišao sam na dvanaestogodišnju djevojčicu. Ležala je gola i mislio sam da spava, Pokrio sam je dekom, ali sam tada shvatio da je mrtva. Podlegla je mučenjima. Niz put koji je vodio do kuće u kojoj su bili zarobljenici tekao je potok krvi – ispričao nam je Muharem Sinanović, jedan od učesnika oslobađanja logora Liplje.

Od oko 400 zarobljenih u logoru Liplje, njih 27 je ubijeno, odnosno podleglo klanjima i teškim mučenjima, među kojima je i znatan broj žena.

I pored trauma koje preživjeli iz logora Liplje nose i danas, najteže im je, kažu , što niko iz države ne okreće glavu na njih, što im pored kuće svakodnevno prolaze oni koji su ih mučili i ubijali a da do danas protiv bilo koga od njih Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu.

Među onim koji su ubijali i iživljavali se nad zarobljenicima u logoru Liplje, osim pripadnika zvorničke Terotorijalne odbrane, paravojne jedinice „Beli orlovi“ bili su i mnoge njihove komšije, školski drugovi itd. I danas, većina logoraša spominju imena Tihomira Jasikovca, Lubiše i Dragiše Dragića, Vlajke Bačića, Milana Grujića, Cvike i Save Antića.izvjesnog Kljoke, Pačeta, Miroslava Vukovića, Mileta Maksimovića i drugih, uglavnom mještana susjednih sela. Neki od njih su pobjegli u Srbiju, dok neki i dalje žive na području Zvornika.