Unakrsnim ispitivanjem vještaka finansijske struke Borislava Dujkovića, danas je u Kantonalnom sudu Sarajevo (KSS) nastavljeno suđenje u predmetu Edin Arslanagić i drugi u čijem se središtu ponovno našlo pitanje poslovnih relacija farmaceutske kompanije “Bosnalijek” i firme “Brštanica”, s fokusom na pružanje ugostiteljskih usluga.

Budući da je usljed pandemije koronavirusa i mjera koje su bile na snazi, glavni pretres u tom predmetu nastavljen nakon gotovo tri mjeseca i proteka dužeg od 30 dana između dva ročišta, suđenje je formalno počelo iznova.  

Odgovarajući na upite trećeoptuženog Hasana Šepe (vlasnika i odgovorne osobe firme Brštanica), vještak je podsjetio kako je nalaz sačinio na temelju dokumentacije iz tužiteljskog spisa i u okviru relevantne Naredbe, te da nije ‘ulazio’ u spomenute firme.

U kontekstu fakturisanja usluga toplog obroka, komplet-menija i tzv. ‘Coctail Partyja’, odnosno usluga koje je Brštanica po Ugovoru iz 2002. godine pružala Bosnalijeku, Dujković je istrajavao na stanovištu da za određene usluge nisu ispostavljene valjane narudžbenice, te da računi za te usluge ne sadržavaju neophodne elemente – ko je, za kada i za koji broj gostiju zakazao određeni događaj...

Na upit da li je imao uvid u Normative u vezi s utroškom namirnica za pripremu određenih vrsta usluga, vještak je kazao da nije, nakon čega mu je predočen taj dokument, na što je konstatirao kako na temelju izlaza i računa za, primjera radi, 300 Partyja, nije mogao znati kojima se vrstama fakturisane hrane radi.

Trećeoptuženi je prigovorio da je vještak trebao tražiti spomenute normative, navodeći kako je Bosnalijek od 2005. do 2012. godine izvršio promociju 18 različitih lijekova iz vlastitog proizvodnog programa, te da je na određenim događajima prisustvovalo više hiljada ljudi, kao i da su uz neposredno služenje gostiju, u određenim prilikama dijeljeni i lanč-paketi, ilustrirajući tako enorman obim usluga.

Na vještakovu opasku da nije bilo narudžbenica, optuženi Šepo je predočio određene račune na kojima su ispisani brojevi za koje je naveo kako se radi o šiframa korisnika određene usluge, odnosno odgovarajućeg Bosnalijekovog sektora, mjesta nastanka troška, te brojevima konta, rekavši kako bez toga knjiženje uopće ne bi bilo moguće.

Optuženi je prigovorio i zbog toga što vještak nije izvršio uvid u finansijsku dokumentaciju Brštanice, opisujući je kao ‘krvnu sliku’ te firme, na što je vještak kazao kako nije imao naredbu da istražuje analitičke kartice Brštanice, niti njene obaveze, te da je osporio vjerodostojnost određene dokumentacije, izdvojivši segmente koji ekonomski nisu opravdani, a da je na Sudu da utvrdi da li su analizirani poslovni odnosi bili korektni.