U susret 25. godišnjici genocida u Srebrenici, Fond za humanitarno pravo (FHP) predstavlja svoj prvi digitalni narativ „Deportacija izbjeglica u Srebrenici“, nastao na osnovu istoimenog Dosijea koji je FHP predstavio javnosti u julu 2017. godine.
Srednje Podrinje je početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu za bosanske Srbe postalo strateški važno područje zbog blizine granice sa Srbijom i povezivanja Krajine sa južnim dijelovima Hercegovine. Iz tog razloga je od sredine 1992. godine politički vrh Republike Srpske zajedno sa Vojskom Republike Srpske (VRS) donio više naredbi u kojima je kao glavni cilj bio spajanje Istočne Bosne sa Srbijom, odnosno „eliminisanje Drine kao granice“. Ovako postavljen cilj podrazumijevao je protjerivanje Bošnjaka sa ovog područja.
Grupisanje VRS u Istočnoj Bosni u junu 1995. godine natjeralo je veliki broj Bošnjaka iz okolnih mjesta da se sklone u Srebrenicu. Zbog nedostatka vode i hrane i velikog broja izbjeglica, vremenom su uslovi života u Srebrenici postali neizdrživi. Nehumanost uslova života u Srebrenici je dovela do toga da Savjet bezbijednosti Ujedinjenih nacija Srebrenicu i Žepu proglasi zaštićenim zonama. Uprkos tome, komandant Glavnog štaba VRS Ratko Mladić je krajem marta 1995. godine donio Direktivu br. 7/1 čiji cilj je bilo „oslobađanje“ enklave Srebrenica kroz „stvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi“.
Nakon pada enklave Srebrenica u julu 1995. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) ubili su više hiljada Bošnjaka. Malobrojni su uspjeli da preko Drine pobjegnu na teritoriju Srbije. Umjesto spasa od masovnih streljanja, vlasti Srbije su ih vratile u Bosnu i Hercegovinu, u ruke VRS. Od 30 muškaraca za koje je FHP u svom istraživanju došao do podataka da su pobjegli u Srbiju, samo su šestorica preživjela. Ostali su ubijeni, a većina se i dalje vodi kao nestale osobe.
U digitalnom narativu, pored opisa događaja, ličnih iskustava preživjelih i članova porodice onih koji nažalost nisu preživjeli, nalaze se i brojni dokumenti koji ukazuju na odgovornost Srbije za ove događaje. Digitalni narativ je dostupan na sljedećem linku.
