Bembaša je stari dio Sarajeva, daleko poznat i opjevan u sevdalinkama. Nalazi se uz tok rijeke Miljacke i vrlo je bogat rijetkim vrstama biljaka, te se smatra endemnim centrom. U stručnom obrazloženju utvrđeno je da se područje Bembaše odlikuje visokim stepenom bioloških, geomorfoloških i hidroloških raznolikosti te kulturno-historijskih vrijednosti.

Na području Zaštićenog pejzaža „Bembaša“ prisutan je visok stepen florističke i faunističke te geomorfološke i hidrološke raznolikosti.

Flora i fauna

O bogatstvu flore i faune ovog zaštićenog pejzaža svjedoči 70 različitih tipova staništa, 169 biljnih vrsta s visokim biološkim i ekološkim vrijednostima, 50 vrsta ptica, osam vrsta gmizavaca, šest vrsta riba i jedna vrsta vodozemca.

Geomorfološku raznolikost dokazuje dolina Miljacke s najrazličitijim oblicima kraškog reljefa, zatim pećina Toplik, stijene i plato Jekovca s pećinom, Babin zub i strme padine tipičnog kraškog terena ispod Bijele tabije, pećina ispod Šehove korije, Orlovo krilo, te ušće i dolina Mošćanice.

Hidrološku raznolikost potvrđuju vodotoci Miljacke i Mošćanice, vrelo kod korije i vrelo Abu Hayat kod korije. U kulturno-historijske vrijednosti ovog zaštićenog područja spadaju Isa-begova tekija, Šehova korija s derviškim nišanima i Kozija ćuprija.

Biciklizam i alpinizam

Šehova korija, udaljena otprilike kilometar istočno od nekadašnje mevlevijske tekije na Bembaši (porušena 1957.), svojom blizinom i prirodno-ambijentalnim vrijednostima pogodovala je dervišima mevlevijama za obavljanje sufijskih meditacija. Po predanju, zikr su obavljali u pećini podno Šehove korije. Historičar Muhamed Hadžijahić navodi da su u pećini derviši provodili erbein, osamljivanje u trajanju od 40 dana.

Područje Bembaše opremljeno je mobilijarom za boravak u prirodi, šetnicama i dječijim igralištem. Pogodno je za šetnju, trčanje i biciklizam, a stijene su idealne za alpinizam te na njima penjanja vježbaju alpinisti svih generacija.

Ukupni obuhvat Zaštićenog pejzaža „Bembaša“ iznosi 160,9 hektara i podijeljen je u tri zaštitne zone. Prostorom upravlja Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja.

Kozija ćuprija

Među sarajevskim mostovima posebno se ističe Kozija ćuprija, svojom elegancijom oblika, zanatskom obradom detalja i načinom kako se uklopila u prirodu iz koje se čini kao da izrasta. Ovaj stari jednolučni kameni most, biser orijentalne arhitekture, izgrađen je od domaćeg bijelog kamena i sedre, s očuvanim koraklukom (kamenom ogradom) i dva olakšavajuća otvora koji su dio arhitektonskog rješenja, ali i stilska odrednica mosta koja ga svrstava u 16. stoljeće, u vrijeme kada su nastali najljepši mostovi u Bosni i Hercegovini. Ime je dobio po starom drvenom mostu na čijem je mjestu sagrađen.

Ovaj projekt promocije domaćeg turizma omogućili su „BH Telecom“ i „Bosnalijek“.