Hrvatska danas slavi spektakularnu pobjedu i o tome ne može biti spora, to je nešto što je strašno važno za samu Hrvatsku, ali u svemu tome često se zaboravlja cijena te pobjede, kazao je u razgovoru za „Avaz“ Žarko Puhovski, politolog, filozof i politički analitičar iz Zagreba.   

- Cijena je između ostalog i u tome da se realizirala paralelnost srpskog i hrvatskog rukovodstva. Hrvatska je htjela što je moguće više teritorije sa što je moguće manje Srba, a Srbija je htjela da dio tog stanovništva iskoristi na dva načina. Prvi je da dio naseli na Kosovo, a drugo da se ošteti do tada superiorni moralni imidž Hrvatske kao žrtve. Treća cijena je bila da je Hrvatska de facto priznala socijalističke granice kao svoje. Četvrta cijena su bile žrtve hrvatskih vojnika koji su stradali u toku „Oluje“ i tek peta cijena su činjenice vezane za masovno iseljavanje Srba iz Hrvatske i to u roku od samo 48 sati, te da je nakon toga ubijeno nekoliko stotina civila. Tako ide raspored u javnoj svijesti u Hrvatskoj – naglasio je Puhovski.

Dodao je da svako ima svoj pogleda na cijenu uz koju je došla pobjeda.

- Više puta sam čuo da je to pobjeda bez mrlje, ali to jednostavno besmisleno. Jer se u ratu pobjeđuje ubijanjem protivnika i gubljenjem dijela života svojih ljudi i to je tako kroz historiju. To je model koji postoji 2.000 godina i to je model u kojem se o žrtvama uopće ne govori. Ono što je za mene problem jeste nedostatak empatije za drugu stranu – kazao je Puhovski.

Prema njegovim riječima, srpska manjina u Hrvatskoj je u ratu izgubila više stanovništva nego Hrvatska većina.

- Ali to nikog ne zanima jer se na srpsku manjinu i dalje gleda kao produženu ruku Beograda. Niko ne spominje činjenicu da je srpska odbrana bila sabotirana od strane Beograda i da su hrvatske snage praktično utrčale u Knin za vrijeme „Oluje“. Dok je većina snaga u tom trenutku bila povučena u Bosnu i Hercegovinu odnosno Srbiju – naglasio je Puhovski.

Koemntarišući spornu odluku predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, on ističe da predsjednik Hrvatske svoj potez pravda time da odlikovanje daje jedinicama HVO-a, a ne pojedincima ili komandantima.

- I on ima na to pravo jer su te jedinice zaista sudjelovale u „Oluji“, ali ne vidim onda zašto nisu dobile odlikovanje neke jedinice koje su bile u užem smislu sastavni dio Armije RBiH jer su i oni učestvovali. Tu nešto ne štima i radi se o tome da je Milanović odlučio da pokaže da hrvatskim nacionalistima da ako treba može biti gori ili bolji nacionalist od njih. Kolinda Grabar-Kitarović zapravo ispada pitoma u odnosu na Milanovića jer je on izabran kao predsjednik s karakterom. Dakle izabrali smo predsjednika s karakterom i sad ga imamo, s tim da je on uvijek imao taj svađalački karakter – smatra Puhovski.

Dodaje da je Milanović čovjek koji za sebe rekao da je on lično uvjeren da bi bio bolji predsjednik HDZ-a od Andreja Plenkovića.

- I ja u to vjerujem. On nema nikakvu ideologiju, sad je odlučio da on bude novi Tuđman, ali ja nisam uvjeren da bi i Tuđman kad bi bio živ povukao ovakav potez. S druge strane imamo bezbroj otvorenih pitanja i narušene odnose između BiH i Hrvatske. To je cijena koja se plaća kad se neke stvari rade sa zakašnjenjem i bez ulaženja u pozadinu i detalje. Pravi problem je i pitanje hrvatska komponenta u politici u BiH i kako sa njom dalje. Bez obzira na sve to Milanović je odlučio da se igra Tuđmana i to u naredne dvije sedmice, a nakon toga će se on opet pojaviti kao antifašista jer u njegovoj varijanti on može također biti i bolji antifašista od svih antifašista u Hrvatskoj, pa tako i nacionalista, pa onda i u krajnosti može biti i bolji musliman od svih muslimana. I ništa ne bi bio problem da se ne radi o ponašanju predsjednika države – zaključio je Puhovski.