Bivši reis Mustafa Cerić oglasio se na svom Facebook profilu.

- Mnogo je bilo povoda u bosanskom političkom životu da se jasno i glasno definira i promovira probosanska politika nasuprot antibosanske, koja ciljano pravi mrežu, aktivira krađu i izaziva svađu oko bosanske države. Međutim, najavljeni lokalni izbori u Mostaru i Srebrenici su nezaobilazan povod da se u mraku bosanske političke zbrke osvjetli probosanska politika kroz osnovna načela kako ih vidi, doživljava i kako o njima sanja bosanska duša i bosanski um. 

Nema tog bosanskog domoljuba i državoljuba, kojem srce ne zadrhti kad čuje da probosanske političke snage imaju jednog kandidata za načelnika u Mostaru i Srebrenici. Ali, nema ni tog bosanskog insana, koji nije razočaran što probosanska politika nije u stanju da Nani Fati vrati vjeru u bosansku državu, koja je nemoćna, i nakon svih presuda u njezinu korist, uključujući i presudu iz Strazbura, da joj se ukloni srpska crkva iz njezine avlije; nema tog bosanskog građanina koji se ne zapita zašto probosanska politika nije složna i efikasna da se donose zakon o zabrani negiranja genocida; nema tog bosanskog borca koji može da shvati zašto probosanska politika nema jedistvenu strategiju o zaštiti bosansko-državnih granica; nema tog bosanskog patriote, kojeg u duše ne zaboli činjenica da je Mostar podjeljen grad kao u najcrnja vremena južnoafričkog apartheida.

Otuda je legitimno pitanje: da li postoji probosanska politika? Teorijski i retorički postoji, ali praktično probosanska politika ne postoji kao aktivnost, kao proces donošenja odluka u državi, u političkim strankama, u vjerskim zajednicama, u građanskom društvu, u interesnim udruženjima, privrednim subjektima… Ne postoji praktična probosanska politika zato što postoji teorijski neovjerljiva priča o tome i zato što o tome postoje retorički lažna predizborna obećanja. 

U toj teorijskoj i retoričkoj magli o probosanskoj politici, bosanski ljudi ne vide bosanske sunčeve zrake zato što ih zaklanja antibosanska politika, koja se ne slaže ni oko čega unutar same sebe osim oko udruženog zapletanja mreže oko vrata bosanske države kako bi u mutnom ulovili (ukrali) ono što im ne pripada. Zato i kad govore o pomirenju, naši susjedi ne misle na pomirenje između sebe, već o svom “pomirenju” oko podjele Bosne, koja im smeta da biše izgledali veći i moćniji nego što jesu. Otuda su nužna uvjerljiva teorijska načela, umjesto lažnih retoričkih obećanja, o probosanskoj politici kao odgovor na antibosansku politiku, koja mora biti poražena prvo u bosanskim glavana, a onda i primjenjljiva u bosanskim rukama. Onaj koji ima čistu misao u svojoj glavi, ima snažnu odbranu u svojoj ruci. Jer “misao prethodi akciji” pa ako je probosanska politika neaktivna, onda to znači da nije osmišljena, onda to znači da nema ideju, onda to znači da joj nisu jasna načela od kojih ne smije odustati ni po koju cijenu.

Deset je neotuđivih i neprikoslovenih načela probosanske politike:

(1) Probosanska politika ima i postoji i kao ideja i kao praksa. Ideja je sadržana u vjeri da je probosanska politika samobitna i samoodržava u svojoj materiji i svojoj formi. Materija je njena nacija, a forma je njena država. U konkretnom predmetu probosanske politike bosanska nacija i bosanska država su neodvojivi. Jer nema materije (nacije), koja nema nikakvu formu (državu). Praksa probosanske politike je manifest konkretne volje onih koji vole bosansku naciju i državu, kao suštinu i oblik njihovog praktičnog života na principu vladavine prava.

(2) Probosanska politika je pozitivni bosanski nacionalizam kao visoki stepen privrženosti vlastitoj naciji (državi) i njenim interesima, naglašavajući da ekstremni slučajevi nacionalizma, za razliku od pozitivnog, vode ka njegovom negativnom izrazu, kao što je šovinizam!

(3) Probosanska politika je politika otvorenih vrata za prijatelje i zatvorenih vrata za dušmane.

(4) Probosanska politika je borba protiv svih oblika ektremizma i terorizma!

(5) Probošnjačka politika je politika progresivne inicijative i pravovremene akcije prije pukog čekanja i prazne reakcije na akciju antibosanske politike!

(6) Probosanska politika je politika principa o demokraciji i ljudskim pravima umjesto kompromisa s interesnim grupama na štetu nacije i države!

(7) Probosanska politika je politika udružinog bosanskog nacional-državnog plana za članstvo u euroatlanskim asocijacijama, kao izraz volje većine bosanskih građana!

(8) Probosanska politika je politika čitanja i učenja od uzoritih bosanskih političara i državnika, ali ne kao mrtva imitacija, već kao živa kreacija za adekvatnu misao i akciju u konkretnom vremenu i prostoru, posebno u borbi protiv genocida i negacije genocida!

(9) Probosanska politika ne odvaja etiku od politike, niti politiku od etike unatoč modernoj politici, koja se bazira na ideji da “cilj opravdava sredstvo” (Makijaveli).

(10) Probosanska politika je politika koja ne spava kad treba da je budna; niti se povlači kad treba da bude hrabra; niti šuti kad treba da bude glasna i jasna; niti stavlja lične interese ispred nacionalnih i državnih interesa; niti se izolira kad treba da bude dostupna na uvid narodu; niti plače kao kukavica za onim što treba da brani kao lavica; niti se oslanja na mediokritete u državi pored vrsnih bosanskih sinova u svakoj oblasti od bosanskog nacionalnog i državnog interesa; niti probosanska politika pada u očaj unatoč svim unutarnjim i vanjskim pritiscima jer depresija ubija kreativnost i usporava adekvatnu akciju.

Ovih deset načela probosanske politike su samo kao poticaj drugima da razmišljaju o tome kako bi nam bilo svima jasno - šta je to, zapravo, probosanska politika, oko koje se, kao Bošnjaci/Bosanci, možemo (moramo) okupiti sada više i snažnije nego ikada jer antibosanska politika se nikad neće pomiriti unutar same sebe, ali hoće vrlo lahko i vrlo brzo oko podjele Bosne između sebe.

Zato, probosanska politika mora upaliti svoj alarm u glavi i uzeti svoj alat u ruke kako bi zaštitila bosansku naciju i državu od dušmana, koji joj pletu mrežu oko vrata, koji hoće da joj obiju bravu na njenoj nacionalnoj i državnoj hiži i koji se svađaju oko njenog jorgana kako bi pokrili svoje duge noge i sakrili svoje duge kradljive ruke.

I, zato, upamtimo, dragi moji, bosanski patriotizam nije “posljednje utočište hulja”, već je bosanski patriotizam: domoljublje; ljubav prema domovini, zemlji, narodu i državi, utemeljen na svijesti o pripadnosti naciji i državi, državi i naciji - bosanskoj naciji i bosanskoj državi.

To je probosanska politika ako neko pita: Probosanska politika - šta je to? - napisao je Cerić na Facebooku.