Bosna i Hercegovina godinama se bori s migrantskom krizom i konstantnim prilivom ilegalnih migranata, koji su mahom stacionirani u Krajini. U tome ispaštaju građani Bihaća i Velike Kladuše najviše, dok su vlasti gluhe na njihove vapaje. Odavno ovo nije pitanje humanosti, već sigurnosti, jer ilegalni migranti su počeli iskorištavati dobročinstvo ljudi, od kojih kradu, napadaju ih, pa čak i siluju.

Sead Karajić nije želio skrštenih ruku više čekati reakciju nadležnih koje, očito, nema. Umjesto toga, golim rukama vratio je autobus pun ilegalnih migranata. Iz revolta, letvom im je zabranio da izađu iz autobusa, a vozača je natjerao da ih vozi gdje ih je i pokupio.

On je u očima svojih sugrađana heroj, jer samo jedan migrant više znači dodatnu brigu za majke, očeve, sinove, kćerke i unučad. Samo jedan migrant više znači još više neprospavanih noći. Jedan migrant više znači još manju sigurnost za sve njih.

Dočekan aplauzima nakon što je pušten iz policijske stanice, gdje ga se teretilo za nasilničko ponašanje, nastavio je svoju borbu. Ne da Karajić da se ilegalni migranti više dovode u njegov zavičaj. A i zašto bi, kad ostatak zemlje, i oni koji moraju to pitanje rješavati, šute i prepuštaju Krajišnicima da se sami bore. A ljuti su to Krajišnici.