Slučaj odbijanja liječenja djevojčice Nadin Smajlović na Kliničkom univerzitetskom centru Sarajevo još je aktuelan. Njeni roditelji Amina i Denis i dalje vode bitku, kako onu za život svoj djeteta, tako uporedo i onu za pravdu.

Skoro ni jedna zdravstvena institucija kao ni ljekarske komore na federalnom i kantonalnom nivou ne pridaju pažnju ovom slučaju te nastavljaju ga ignorirati.

A nakon što je Ljekarska komora KS i Etički komitet KCUS-a izignorisala problem, porodica Smajlović obratila se i Federalnoj ljekarskoj komori na čelu sa dr. Harunom Drljevićem. On je danas objavio i neobičan stav o slučaju djevojčice Nadin na koji njeni roditelji Amina i Denis nisu ostali imuni te su reagirali.

Njihov odgovor prenosimo u cijelosti:

- Iako imamo dovoljno teškoća i obaveza oko obezbjeđenja nastavka liječenja naše kćerke Nadin, zbog sadržaja i tona javnog obraćanja dr. Haruna Drljevića, predsjednika Federalne ljekarske komore o „slučaju djevojčice Nadin“, a šta je objavljeno u medijima, bilo je neophodno da odgovorimo kao roditelji djevojčice o kojoj je riječ.

Mi smo se Federalnoj ljekarskoj komori obratili jer Etički komitet KCUS-a i Ljekarska komora KS nikad ništa nije odgovorila na žalbe zbog uskraćivanja liječenja našeg djeteta niti na prijavu zbog kršenja ljekarske etike i principa ljekarske profesije koje su počinili ljekari Pedijatrijske klinike i menadžment na KCUS-u. I nedavno smo od dr. Drljevića dobili odgovor da „Federalna ljekarska komora može reagirati kao drugostepeni organ samo nakon rješenja kantonalne komore u Sarajevu“.

U redu, shvatamo procedure i nivoe odlučivanja. Ali, šta to sada znači – ako se kantonalna komora u Sarajevu nikad ne oglasi, Federalna komora nikad neće reagirati i... nikom ništa.

Dr. Drljeviću, koji je način da pacijenti dobiju zaštitu od neetičnih ljekara, kad se nađu u našoj situaciji?

Dalje, dr. Drljević naglašava kako je „odlučio da više sazna o cijelom slučaju“ pa je pregledao obimnu dokumentaciju. Koliko kao porodica saznajemo, dr. Drljević se informirao i kod dr. Rahe Spahovića iz Ljekarske komore KS na koju smo se i žalili zbog administrativne šutnje. Javnost treba znati da je dr. Spahović onaj ljekar koji je, na onoj burnoj press konferenciji u Ljekarskoj komori sazvanoj kako bi se raspravljalo o „grijehu“ prof.dr. Gavrankapetanovića, vrlo žustro branio koševske pedijatre. Pa vjerujemo da je dr. Spahović na isti način „informirao“ i dr. Drljevića.

Obojici, i Drljeviću i Spahoviću, a i javnosti naglašavamo da mi kao roditelji „ne dižemo medijsku prašinu kako bi uticali na blaže sankcionisanje oca djevojčice koji je potezao pištolj“, kako se želi predstaviti naša borba. Ne, za to nema potrebe, jer će otac, Denis Smajlović, za prijetnje gasnim pištoljem biti kažnjen prekršajno, prijeti mu novčana kazna od cca 500 KM, on će tu kaznu platiti i nema potrebe da se tu bilo šta izbjegava.

Što se tiče majke, Amine Smajlović, i Vaše konstatacije da je „svojim nastupima i izjavama često izlazla iz ovog roditeljskog konteksta“ mislim da javnosti i Vama ne trebam (kao roditelju) objašnjavati motivaciju roditelja da pomognu teško bolesnom djetetu. I to u zdravstvenom sistemu koji ne želi da pomogne, nego demonstrira neshvatljivu bezosjećajnost. Hiljade običnih ljudi objavili su da bi učinili sve za bolesno dijete i vrlo jasno su označili krivca za ovu situaciju. Jedino Vi, i to iznenađujuće sada, odjednom nalazite niz opravdanja i krivaca... u političarima, dr. Gavrankapetanoviću itd. umjesto da pogledate u pravom smjeru.

Dr. Drljeviću, javno Vam prijavljujemo – liječenje, a zatim izmještanje djeteta u Tursku nezakonito su nam uskratili generalna direktorica dr. Sebija Izetbegović i dr. Edo Hasanbegović. Ovo smo prijavili Etičkom komitetu KCUS-a, Ljekarskoj komori u KS, Tužilaštvu, MUP-u, Ombudsmenu za ljudska prava... Vama ponovo prijavljujemo da na Inicijativu Skupštine KS Ljekarskoj komori da ispitaju ovaj slučaj nikad nije odgovoreno, da nama Etički komitet KCUS-a nikad ništa nije odgovorio, ali...

Dr. Drljeviću, također Vas obavještavamo da nam je Institucija ombudsmena za ljudska prava na našu prijavu odgovorila kako je utvrđeno da su našoj Nadin uskraćena ljudska prava i prava djeteta zagarantirana konvencijama UN pa će biti da u cijelom slučaju ipak ima nešto više od „manipulisanja kolegama ljekarima“ i od „politiziranja ovog mučnog slučaja.“

Mi smo se, vidjevši da od nadležnih institucija u sferi medicinske struke nema pomoći, kao roditelji nedavno obratili i Komesaru za ljudska prava Vijeća Evrope i odgovor ove EU institucije očekujemo. Obavijestićemo javnost.

Veoma smo razočarani današnjim obraćanjem dr. Drljevića jer ga shvaćamo kao određeno reteriranjem u odnosu na podršku koju nam je dao svojevremeno držeći se isključivo svetih principa ljekarske profesije. Moguće je da na stavove utiče i najnovija akcija prof.dr. Sebije Izetbegović i prof.dr. Enre Suljić koje lobiraju u kantonalnim komorama da se što prije izvrši smjena rukovodstva Federalne ljekarske komore, jer im se nije svidjela nedavna javna podrška prof.dr. Gavrankapetanoviću! Čini se da je vijest o pripremi novog prevrata u režiji dvojca Izetbegović – Suljić stigla i do dr. Drljevića.

Jer, neobično je da dr. Drljević nakon podrške dr. Gavrankapetanović, kada su mu u sarajevskoj kantonalnoj Komori krenuli oduzimati licencu, iznenada doveo u pitanje njegovu kompetenciju da se kao ortoped bavi dijagnozama naše Nadin. Da podsjetimo, kada su na Koševu rekli da se „ovo dijete od ovakvih roditelja neće ovdje liječiti“, i prof.dr. Kemal Dizdarević je rekao da „on hoće“, iako je neurohirurg. Ne budimo bukvalisti. Nisu se oni zaista htjeli upustiti u davanje terapije Nadin, nego su samo demonstrirali etički princip da se „svakom pacijentu mora pružiti pomoć“, što je na Koševu zakazalo.

Ali, ako ćemo ostati na nivou bilo čije (ne)kompetentnosti za pedijatriju i bolesti jetre, zašto se onda dr. Harun Drljević, kao specijalista za bolesti dojke, upušta u analizu nalaza i tretmana naše kćerke i zaključuje kako „ni na koji način nije moglo doći do pogoršanja osnovne bolesti obzirom na prirodu iste“?! Dr. Drljeviću je izgleda selektivno prezentirana dokumentacija pa mu je sasvim nepoznato da je Nadin puna tri mjeseca od KCUS-a bila ostavljena bez terapije, sami smo je nabavljali, a da niko sa Koševa nikad nije nazvao da pita za njeno stanje. Ni tada, ni kasnije. Izgleda da je ovdje iz nekog razloga bilo potrebno diskvalificirati prof.dr. Gavrankapetanovića, koji nema baš nikakve veze s nastankom našeg problema, osim što nam ga pokušava riješiti. Za razliku od dr. Haruna Drljevića.

Moramo reći da smo kao vrhunac licemjerstva shvatili konstataciju dr. Drljevića: „Iz svega navedenog, ne vidim etičku odgovornost kolega sa Klinike za pedijatiriju KCUS, jer da postoji, ja bih (a to sam i izjavio u jednom svom javnom istupu) pokrenuo etičku odgovornost za ljekare koji ne žele da rade svoj posao.“ Također, napisali ste: „Ja sada čvrsto vjerujem da su moje kolege sa Klinike za pedijatriju bile grubo i bezobzirno manupulisane od svih strana koje su ovaj incident koristile za svoju ličnu promociju.“

Dr. Drljeviću, djelovanje nas roditelja, valjda to svako razumije, bila je grčevita borba za dijete u situaciji kada nas je sistem i neprikosnoveni „autoritet“ u tom privatiziranom sistemu u tome saplitao. Kako niste primijetili tu manipulaciju? A ako je neko manipulirao pedijatrima, onda je to bio menadžment KCUS-a, a javnu osudu doživjeli su jer se već mjesecima ne usuđuju da kažu kako i zašto su potpisali onaj sramni papir da neće liječiti dijete.

I da ne bi bilo daljih manipulacija, ponovimo ukratko nešto što već svi znaju: našoj teško oboljeloj kćerki pedijatri na KCUS-u nisu mogli pomoći, a to su i napisali u svojim nalazima i preporučili izmještanje izvan BiH „kao najbolji benefit za pacijenticu“. A zatim, generalna direktorica Izetbegović i dr. Hasanbegović zaustavljaju proces izmještanja što je bilo protuzakonito! Da mi kao roditelji nismo našli način i novac da odvedemo dijete u Tursku, ono bi ostalo u Sarajevu bez adekvatne terapije i fatalni ishod bi bio vrlo vjerovatan epilog. Ako Vi u tome ne vidite ništa etički sporno, onda imate problem sa shvatanjem etike.

Dr. Drljeviću, na kraju da Vas informiramo i javno Vam prijavimo – KCUS nikad nije proveo proceduru izmještanja djeteta izvan BiH na šta je Nadin imala pravo. To je u martu ove godine učinio UKC Tuzla po istim propisima koji su važili i za KCUS. Ali, eto na KCUS-u važe neki drugi zakoni. Naravno, ne očekujemo da išta učinite po tom pitanju jer, zaboga, Vi djelujete „samo nakon prvostepene odluke kantonalnog organa“. Shodno tome, više Vas nećemo opterećivati našim problemom. U svakom slučaju, hvala Vam na javnoj reakciji kroz koju je i javnost mogla vidjeti kako se i etički principi, i činjenice, i ljekarska solidarnost itd. prelivaju sad na jednu, sad na drugu stranu u zavisnosti od raznih manipulacija.