Ljepote turskih obala, naročito turističkog raja Antalije opisane su bezbroj puta, a milioni zadovoljnih posjetilaca svoje pozitivne komentare i ushićenja te impresije bilježili su po forumima, hotelskim knjigama utisaka, društvenim mrežama tokom mnogo godina... 

Značajan udar

Tahtali planina (2.365 m) sa žičarom, više od četiri hiljade antičkih gradova, mnoštvo muzeja, moderni akvatorij, bogata restoranska ponuda, azurno plavo more s bisernim plažama i lukama, bezbroj bazara, ljubaznost, osmijeh i vrhunska usluga na sve strane... Vreo zrak izmiješan s opojnim mirisima začina i turskog čaja zavodljivo vas podsjećaju da se nalazite u kolijevci miksa grčke, romanske, bizantske i osmanske kulture i arhitekture.

Gdje god da bacite pogled, vidjet ćete nešto što će vam dati odgovor zašto je drevni pergamski kralj Atalos nakon decenijskog tumaranja i osvajanja shvatio da se nalazi na mjestu koje najviše podsjeća na raj pa je tu osnovao grad koji je po njemu i dobio ime. Kasnije su tu nekoliko stoljeća živjeli i gusari koji su ga koristili kao bazu, zatim razna plemena, Grci, Rimljani, a potom i Osmanlije koje su mu dale istočnjački štih.

No, pandemija koronavirusa je bukvalno rasturila turistički sektor na globalnom nivou, pa tako i u Turskoj, koja je zabilježila drastičan pad broja dolazaka. Primjera radi, samo grad Antalija (2,5 miliona stanovnika) tokom prošle godine zabilježio je 16 miliona turista, a ove godine ih je bilo 11 miliona za cijelu Tursku, što je značajan udar za ovaj poprilično osjetljivi dio privrede.

Tokom prošle godine skoro svakih pet minuta na antalijski aerodrom slijetao je avion s novim gostima, a sada je to možda nekoliko letova dnevno.

Vlasti, osjetivši da stvari izmiču kontroli, reagirale su odlučno, oformivši radnu grupu sačinjenu od naučnika, ljekara, ljudi iz hotelijerstva i ugostiteljstva te se promptno počelo raditi na projektu „sigurnog turizma“.

Od prije nekoliko dana na teritoriju Turske obavezno je nošenje zaštitne maske u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Itekako se vodi računa o socijalnoj distanci, a čak su i klupe po parkovima obilježene tako da se ne može desiti da sjedite blizu nepoznate osobe.

Na ulici je nemoguće da ne nosite masku, jer će vas neko od prolaznika sigurno upozoriti, a može vam prići i policajac. Od ulaska na aerodrom prvo se mjeri temperatura, a aparati s dezinfekcionim sredstvima nalaze se na svakom koraku. U avionu se svake tri minute mijenja zrak i nošenje maski tokom leta je obavezno te se ne služe hrana i piće. Na ulazima u restorane mjeri se temperatura, kao i prije ulaska u svaki tržni centar te vas upozoravaju da obavezno dezinficirate ruke.

Stroge mjere

Domaćini su se potrudili da se mogućnost zaraze svede na minimum, a u što su uložena ogromna sredstva, te se možete predati uživanju u svom ljetovanju. Kada se uvjerite da su sve mjere ispoštovane, možete se baciti na uživanje...

Za one željne sunčanja tu su plaže, a svaki hotel ima i bazen. Okolina je načičkana restoranima s tradicionalnom kuhinjom, a sve je garnirano mnoštvom prodavnica koje su dupke pune suvenirima, odjećom, začinima te raznim tričarijama koje vas mogu podsjećati na nezaboravno putovanje.

Antički centar

U mjestu Kaleiči smješten je gro kulturno-historijskih spomenika. Arheološki muzej Antalije jedan je najbogatijih na svijetu i u njemu se nalaze najočuvaniji primjerci antičkih kipova i mozaika. Tokom šetnje gradom naići ćete na Hadrijanova vrata ili Učkapilar, gdje je prema legendi prolazila kraljica od Sabe na svom putu do Solomona.

Tu su i Kešik minaret ili slomljeni minaret, potom Aladinova džamija, koja je poznata po neobično građenom Jivli minaretu, koje je iz 13. stoljeća i simbol je grada. Antički grad Perge oduzima dah. Oivičen je zidinama unutar kojih je živjelo oko 14.000 stanovnika. Tu se nalaze prostrane ulice, vodovod, gladijatorska arena te ogromni stadion.

Priča o Mehmedu broj sedam

O lokalnoj kuhinji suvišno je i trošiti riječi... Svaki lokalni restoran ima svoju priču, a najčešće se se radi porodičnom obrtu. Imao sam sreću da posjetim jedan od najstarijih restorana u gradu. Radi se o objektu čudnoh imena „Mehmed sedam“, koji važi za jedan od najelitnijih, te je potrebno sto rezervirati nekoliko dana unaparijed. Naravno, odmah sam pitao ko je nadio ime restoranu i zašto. Osnivač, koji se zvao Mehmed radio je u jednom restoranu čiji je vlasnik bio jako prijek čovjek. Jednoga dana se toliko naljutio na svoje osoblje da ih je sve ošišao na ćelavo. Mladi kuhar Mehmed imao je ožiljak na glavi u obliku broja sedam. Tog dana je kazao da mu je svega dosta te je otišao tako ćelav i potražio prostor za svoj novi restoran. Čovjek s kojim se dogovarao pitao ga je zašto na glavi imaš broj sedam, a on je odlučio da se njegov restoran zove Mehmed Sedam.