Bivši visoki dužnosnik bosanskih Srba i osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik umro je danas u bolnici u Banjoj Luci u 75. godini od posljedica zaraze koronavirusom, potvrdili su iz banjalučkog Kliničkog centra.  Krajišnik se tamo liječio od 30. avgusta kada je primljen zbog upale pluća i od tada je bio na respiratoru. 

Njega je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 2009. godine osudio na 20 godina zatvora proglasivši ga odgovornim za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Iz zatvora je pušten 2013. nakon odslužene dvije trećine kazne i od tada je živio na Palama.

Po nalogu tužilaštva Haškog tribunala 2000. godine uhapsili su ga fracuski vojnici iz sastava tadašnjeg SFOR-a.  Njegovo hapšenje bilo je predmet mnogih rasprava, pa čak je i snimljen i film o samoj akciji. Redateljica En Roč (Anna Roch) snimala je dokumentarni film "Operacija Kra" koji je prikazan na francuskoj televiziji. U njemu je razgovarala s nekim pripadnicima tajanstvene brigade kojom je zapovijedao viceadmiral Laurent Isnard. 

Nekoliko mjeseci prije hapšenja na terenu su se među francuske pripadnike UN-ovih plavih kaciga ubacili vojnici 13. padobranske pukovnije, elitne obavještajne brigade.

- Krajišnika smo viđali svaki dan, znali smo gdje mu žive roditelji - pričao je Gerard (kao i njegovi kolege u filmu otkriva tek nadimak ili ratno ime).

U martu 2000. primijetio je povorku crnih audija u selu blizu Pala, uporišta bosanskih Srba nadomak Sarajeva. Gerard je pretpostavio da se "Kra" vratio roditeljima, ali morao se uvjeriti u to.

- Jedne noći smo kroz šumu došli do polja, na osamdeset metara od prozora kupaonice. Imam malu kameru na tronošcu s objektivom od 500 mm. Hladno je, čekamo. Pali se svjetlo. Počeo sam snimati. Meta trinaest puta prolazi ispred prozora. Vidim samo gornji dio lica, ali prepoznajem njegove guste obrve. On je - prisjeća se Gerard.

Glavni vojni stožer u Francuskoj zadaću hvatanja povjerava glasovitoj brigadi mornaričkih komandosa "Hubert".

- Locirali smo ga. Sad moramo pripremiti akciju, uhvatiti ga, pritom ne izazvati novi rat i dovesti ga živog - rekao je zapovjednik brigade Laurent Isnard.

- Za to će nam trebati čarobni štapić. Teleportirati ga u zatvor, a da to ni sam ne primijeti - našalio se specijalac koji se predstavio imenom Nemo.

U međuvremenu, kako bi bio siguran da se meta - nazvana Džon "John" - skriva u roditeljskoj kući, Gerard je pronašao dobru osmatračnicu - štagalj.

- Noću bih podigao crijep dva centimetra kako bih imao pogled na njegovu sobu. No gazda je dolazio dvaput na dan hraniti stoku. Penjao se na štagalj i vilama uzimao sijeno. Zato smo načinili rupu u sijenu i sakrili se. Nismo se smjeli micati, kašljati ni jako disati - rekao je.

Francuski komandosi u međuvremenu avionom stižu u Sarajevo. Kako ne bi privukli pažnju uskaču u UN-ova terenska vozila i dvojica po dvojica iskaču u jarke, okupljaju se na dogovorenom mjestu i idući kroz šumu dolaze do Džonove kuće. Francuski vojnici su se pribojavali reakcije stanovnika kada eksplozija na ulaznim vratima kuće otkrije početak akcije.

- Na Palama je nepovjerenje na svakom koraku. Oružja ima u svakoj kući - kaže Nemo.

Skupina se podijelila na tri dijela: jedni su zaduženi za osiguranje akcije, drugi za kontrolu pristupa kući, treći se u pratnji zapovjednika prikradaju kućnom pragu. Njihove automatske puške imaju laserske ciljnike, ali je njihov snop nevidljiv.

- Zato smo nabavili laserski pokazivač koji smo pričvrstili na oružje - rekao je Nemo nasmiješivši se.

Jedna do dvije crvene točke na prsima imaju sjajan učinak zastrašivanja.

- Pred vrata smo stavili eksploziv. Dajem znak - kaže admiral Isnard.

Odjeknula je eksplozija. Za nekoliko sekundi prestrašeni stari roditelji su posjednuti na postelju. Na spratu je Džon ustao. U pidžami je, u ruci mu je Colt 45 koji baca i podiže ruke na koje mu odmah stavljaju lisičine. Na Palama su svi budni, ali niko se ne miče. Helikopter slijeće, odvozi zarobljenika na sarajevski aerodrom gdje je izručen predstavnicima ICTY-ja.