Bosanka Lamija Lagumdžija okončala je studij elektrotehnike na Gunadarma univerzitetu u Džakarti, gdje je s prijateljima proslavila svečano uručenje diplome.
Prije četiri godine ova 24-godišnja Sarajka imala je ponude da studira u Indoneziji i Turskoj i osigurane stipendije za nastavak školovanja.
Odabrala je Džakartu, ali tek kada je bila 10.000 kilometara daleko od domovine shvatila da je studij na indonezijskom jeziku.
Činjenica da danas indonezijski jezik govori kao maternji, da je jedan od najboljih studenata na odsjeku kompjuterskog inžinjeringa, najbolje govori o kakvom se uspjehu radi.
- Bio je to veliki šok za mene, ali srećom, matematika, fizika i informatika su predmeti koje sam zavoljela još od osnovne škole, tako da mi nije bio problem da se potrudim malo više i da sve razumijem i na jeziku čiju nijednu riječ nisam znala – govori Lagumdžija.
Bavi se i manekenstvom, a na modnim pistama prisutna je od šeste godine. Ističe da joj je drago što uspijeva razbiti predrasude da pamet i ljepota ne mogu zajedno.
- Od prvog razreda osnovne škole pa do završetka studija uvijek sam bila jedan od najboljih učenika i studenata. Trenutno radim na jednoj aplikaciji i velikom projektu, gdje će se moj studij i moj hobi moći povezati i, nadam se, izrasti u nešto veliko – pojašnjava Lamija.
Nakon takmičenja “Best child model of the world”, na kojem je osvojila jednu od nagrada, potpisala je ugovor s “Mapa Model Management” iz Londona te radila u Indiji, a potom i Indoneziji. Na brojnim takmičenjima osvajala je nagrade.
Osim osmijehom, ljepotom i stavom na pisti, osvajala ih je i znanjem, pa je tako prije tri godine bila jedini stranac na takmičenju “Master Design Apartment” i za svoj način uređenja apartmana osvojila drugo mjesto.
Kroz brojne filmove i serije prisutna je i u filmskoj industriji, a prije šest godina film “Holding hands”, koji je sama režirala i producirala, a posvećen je osobama s cerebralnom paralizom, pobijedio je na nekoliko festivala.
- Ljudi me često pitaju kako sve stignem. Ključ su želja i trud, a ja se volim okušati u raznim sferama, uz ambiciju da uvijek budem najbolja u onome što radim – ističe Lamija Lagumdžija. Lamija ima još mnogo želja, mnoge su vezane za promociju BiH u Indoneziji, a najveća je da svojim inovacijama pomogne ljudima s posebnim potrebama. Sarajevo i BiH mnogo joj nedostaju, posebno porodica i prijatelji, ali “i naš mentalitet, hrana i duh kojeg nema nigdje u svijetu”.
- Nedostaje mi miris mog Sarajeva. Voljela bih se vratiti i znanje iskoristiti u našoj državi, ali, iskreno, u trenutnoj situaciji ne očekujem da će to biti moguće u bliskoj budućnosti. Možda kada se znanje bude više cijenilo od poznanstva i politike – kaže ona.
S roditeljima, ali i sama, Lamija putuje od malih nogu. Indoneziju smatra jednom od najljepših zemalja koje je posjetila.
- Ljudi su mnogo ljubazni i gostoprimljivi, a hrana raznovrsna i ukusna, ali dosta drugačija nego u BiH. Tri puta dnevno jedu rižu i većinom jedu rukama. Sve je veoma ljuto, ali brzo sam se navikla – kroz smijeh priča Lagumdžija.