Poslanici Narodne skupštine Republike Srpske odali su počast nedavno preminulom, presuđenom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku.

Ako vam ova rečenica ne para uši, da je objasnimo. Dakle, poslanici zvaničnog tijela dijela države BiH odaju počast čovjeku koji je osuđen za zločine protiv čovječnosti koje je počinio u, kakvog li paradoksa, BiH.

Četvrt stoljeća borbe za istinu, četvrt stoljeća žrtve i porodice ubijenih na teritoriju cijele države prolaze iznova kroz iste stvari, oživljavaju bolna sjećanja kako bi onima koji su danas živi i zdravi dokazali da su nad njima činjeni zločini različite prirode.

I četvrt stoljeća od kraja agresije na jedinu nam BiH poslanici državnog tijela šute o čovjeku koji je bio dio svega toga. Ratnom zločincu. Nije njega niko tako nazvao, dao mu nadimak ili slično. Ne, Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu mu je presudio.

Svi pričaju o pomirenju za bolje sutra, o ostavljanju prošlosti tamo gdje i pripada, a niko da prestane otvarati iste te rane. Minuta šutnje za Momčila Krajišnika, minuta šutnje za zločine, zločince, naredbodavce i izvršioce... I tako, minuta po minuta.

Gospodo poslanici NSRS, odati počast nekome je lična stvar dokle god se to čini u četiri zida, a ne pred kamerama i ne podmuklo koristiti institucije u te svrhe. Niko ne može podržati da se ovakve i slične stvari dešavaju u jednoj instituciji i da se preko toga prijeđe kao da je normalna pojava.

Ili možda je sasvim drugačije. Možda samim tim činom, koji je samo jedan u nizu, pojedini zvaničnici manjeg entiteta Bosne i Hercegovine priznaju da znaju šta su radili Karadžić, Mladić, Krajišnik, Plavšić. I ne osjećaju grižnju savjest! Naprotiv...