Posljedice pandemije koronavirusa sve su izraženije u svim segmentima života, pa je tako i sve više onih koji su prinuđeni obrok potražiti u nekoj od javnih kuhinja u BiH. Situacija je slična u svim dijelovima BiH, pravila nema, a za pomoć se, osim starijih, bolesnih i nemoćnih, obraćaju i ljudi svih starosnih doba i obrazovnih profila.
Ljudi traže hljeb, makarone… Broj korisnika je povećan, ali imamo i više hrane. Ministrica Jasna Agić odmah nas je osigurala, ne samo mene nego i sve kuhinje u Sarajevu. Jedini je problem za ljude koji su stari, kako da dođu po obrok. Pokušavamo da im, kao u martu, kada smo imali mobilne timove, dostavljamo hranu - kaže Zilha Šeta, koja u javnoj kuhinji u Starom Gradu u Sarajevu pomaže oko 700 stalnih korisnika te još dodatnih stotinjak osoba.
Kuhinja Crvenog križa u mostarskom Sjevernom logoru ima 348 korisnika koji svakodnevno preuzimaju hranu. Onima koji ne mogu doći dostavljaju pakete s namirnicama. Za pomoć im se, kažu, obraćaju ljudi svih starosnih grupa i zanimanja, od penzionera, zanatlija, pa do inžinjera i prosvjetnih radnika.
- U BiH, vrijedi pravilo “podoban, a ne sposoban”, pa čovjek može završiti školu, biti stručnjak, ali, ako nije podoban, nisam siguran da će dobiti posao - govori Alen Kajtaz, sekretar CK Mostar.
Kaže da su pozivi Mostaraca s pitanjima kako da postanu korisnici kuhinje svakodnevni.
- Ovih dana radi se revizija korisnika, mislim da se broj ne bi trebao smanjivati, naročito ako imamo u vidu da je korona uzela maha. Sve je više ljudi koji su ostali ili će ostati bez posla i nema smisla sada praviti kriterije ko je sposoban da radi, a ko nije, ako ljudima rad nije omogućen - pojašnjava Kajtaz.
Dr. Miljenko Aničić, direktor “Caritasa” Banjalučke biskupije, kaže da se situacija stalno pogoršava još od marta, kada su ih počeli pozivati ljudi koji su dobili otkaz na poslu.
- Kupujemo kuhane obroke za 30-tak osoba, a više dijelimo pakete s hranom. Uistinu bih želio da se vlasti više zainteresiraju za sudbinu običnih ljudi koji ne mogu sastaviti kraj s krajem - kaže Aničić.
Još teže je tamo gdje javnih kuhinja nikako nema.
- Činimo sve što je u mogućnosti Crvenog križa da potrebe socijalno ugroženih ispunimo do mjere koja je zadovoljavajuća, paketima hrane i higijenskih potrepština. Problem je što nemamo javnu kuhinju, niti je ona postojala u ZHK u posljednjih 30 godina i moramo učiniti nešto kako bismo taj problem sistemski riješili - kazao nam je Josip Zelenika, sekretar CK ZHK.