Nije više ni bitno misli li Bakir Izetbegović stvarno da je SDA izborni krah u Sarajevu doživjela zbog toga što četvorka pametnije i bolje koristi društvene mreže, ili je i sam svjestan da je narod na lokalnim izborima u glavnom gradu BiH kaznio dinastiju Izetbegovića, njega i njegovu suprugu i njihov način feudalnog vladanja, njihovu aroganciju, bahatost, toleriranje kriminala i korupcije i potpunu odsutnost solidarnosti i brige prema običnom malom čovjeku i njegovim mukama.

Ko ima razloga za slavlje i likovanje

Činjenice su neumoljive i jasne - SDA su “iz temelja” pomeli dojučerašnji mladi lavovi stranke, oni koji su odgajani na istoj ideološkoj, konzervativnoj matrici i bliskosti strukturama Islamske zajednice, a danas su okupljeni u vlastitom stranačkom projektu Narodu i pravdi.

Naravno, Bakiru i Sebiji teško je pojmiti da im vlast i kontrolu budžeta u najbogatijem kantonu i najbogatijim općinama ispred nosa uzima Dino Konaković, dojučerašnji miljenik porodice i neko koga su “slali po ćevape”, ali to je već njihov osobni problem.

Lider Naroda i pravde, sudeći prema izbornim rezultatima u Sarajevu, doista ima sve razloge da slavi i likuje. U broju glasova gotovo su izjednačeni sa SDA, a u okviru četvorke su preuzeli dominantnu poziciju.

Čisto ideološki gledano, zbrajanjem podrške SDA i Narodu i pravdi u Sarajevu nije teško izvesti zaključak da je desna opcija ne samo očuvala svoje pozicije nego je i ojačala.

U trenucima svekolikog slavlja Nermin Nikšić i Predrag Kojović vjerovatno nemaju vremena da zagledaju pobjedi “u zube”, ali vrlo brzo i oni i politički stratezi SDP-a i Naše stranke morat će hladne glave pogledati u semafor i izračunati da su u Sarajevu obje stranke doživjele pad podrške i da je Narod i pravda uzeo glasove ne samo SDA nego i svojim partnerima iz četvorke.

Štaviše, čak je i, također desni, NBL Ibrahima Hadžibajrića, bivšeg istaknutog člana i funkcionera SDA, zabilježio rast i izvan svoje tradicionalne utvrde Starog Grada.

Komšić i Bijedić u krilu SDA

Analitičari su već upozoravali na krizu lijeve, socijaldemokratske i liberalne opcije u BiH. Njeno ujedinjenje na kraju se skromno svelo na “Bh. blok”, SDP i Našu stranku, a Demokratska fronta Željka Komšića i Socijaldemokrati Envera Bijedića nepovratno su završili u krilu SDA.

Nakon - osim simboličnih pomaka u Sarajevu i pobjede Srđana Mandića u utrci za načelnika općine Centar - ipak skromnih rezultata na ovogodišnjim lokalnim izborima, očito je da i Nikšić i Kojović moraju pomjeriti svoj fokus i početi razmišljati i o nekim drugačijim formatima nastupa na općim izborima 2022. godine.

U svakom slučaju, jedno od rješenja mogao bi biti izlazak opozicije na megdan SDA i HDZ-u u više kolona. Tako bi desno krilo pokrili Konaković i Narod i pravda, uz A-SDA, Nezavisni blok i očekivane dodatne prebjege još nekih kapitalaca poput Aljoše Čampare iz raštimanog voza SDA.

Na drugom kolosijeku front bi trebale napraviti stranke ljevice i centra. Osnova takvog okupljanja morala bi biti želja za izgradnjom društva jednake šanse za sve, sekularnog i multietničkog društva, društva koje će beskompromisno podržavati evropski i euroatlantski put BiH.

Dvostruki pozitivan efekt

Neko se, najzad, mora ozbiljno i s punom pažnjom okrenuti radničkim porodicama, osiromašenoj srednjoj klasi, socijalno osjetljivim kategorijama stanovništva, društveno odgovornim i tržišno orijentiranim malim i velikim poduzetnicima, građanskim aktivistima za ljudska i manjinska prava...

U takvoj jednoj kompoziciji lokomotiva bi trebali biti SDP, SBB i Naša stranka, a mjesta, vjerovatno, ima i za Platformu za progres (osim ako se pokažu tačnim informacije da iza osnivanja ove stranke stoji bivši utjecajni funkcioner SDA Edhem Bičakčić, što onda tu stranku gura u kolonu s Narodom i pravdom), neke umjerene hrvatske i srpske stranke, te brojne nezavisne liste i kandidati koji su na proteklim izborima pokazali da imaju snagu i ugled u svojoj lokalnoj zajednici.

Ovakav način organiziranja opozicije imao bi najmanje dvostruki pozitivan efekt. SDA i HDZ-u znatno bi se suzio manevarski prostor za predizborne i postizborne igre i kalkulacije, a glasovi protiv trodecenijske korumpirane i kriminalne vlasti, barem u Federaciji BiH, ne bi se, kao do sada, rasipali i propadali, nego bi svi završili u opozicionim glasačkim kutijama.

Na ove očigledne i ogromne benefite, i za građane i za državu, ne bi trebali ostati slijepi ni Nikšić, ni Radončić, ni Kojović, ni Konaković, bez obzira na personalne razlike ili razmirice i sukobe iz prošlosti.

Potencijal SBB-a je veliki zbog Radončića, ide pospremanje u stranci

Objektivni posmatrači priznaju da Radončićeva ostavka na mjestu ministra sigurnosti BiH s vizionarskim pristupom energičnog rješavanja pitanja ilegalnih migracija kao sigurnosnog problema, kritika Vlade FBiH i Vijeća ministara da imaju površan pristup ekonomskoj krizi izazvanoj pandemijom koronavirusa, brutalna kritika respiratorske krađe i odbijanje da ima doticaj s medicinskim donacijama, te uspješnost poslovnog čovjeka koji razumije probleme privrede, od SBB-a pred opće izbore 2022. čine moćan i potentan politički projekt.

Jer radi se o činjenicama koje članovi SBB-a nisu koristili za lokalnu utakmicu, gdje su lokalne teme i reference kandidata bile presudne, kao i podatak da SBB uopće i nije ambiciozno učestvovao na njima: nije osnovan Izborni štab, nije bilo okupljanja članstva, a Radončić nije otišao niti u jedan grad ili na skup (za razliku od Izetbegovića i Komšića, koji su, hodajući po rizičnim stranačkim korona skupovima, i na taj način neuspješno založili svoj autoritet predsjednika stranaka).

Ovdje treba napomenuti da SBB nikad na lokalnim izborima, za razliku od općih, nije imao uzlete niti spektakularne rezultate. No, i sa skromnim rezultatom na ovogodišnjim općinskim izborima čini se da četvorka u mnogim gradovima i općinama neće moći osigurati većinu bez vijećnika SBB-a.

Usto, nakon što je Aljoša Čampara javno potvrdio da je sam Izetbegović bio organizator i inspirator višegodišnjih medijskih hajki i brutalnih napada na Radončića, jasno je da su, gledano iz tog ugla, Radončić i lideri četvorke na istoj strani i da su osuđeni i upućeni na saradnju.

Također, informacije iz SBB-a govore da Radončić već kreće u veliko unutarstranačko pospremanje, gdje kadrovi koji su dobro iskoristili i zloupotrijebili ovu stranku za vlastitu promociju i dobitak svoja mjesta moraju prepustiti mladoj generaciji političara i aktivista na terenu koji imaju konkretne rezultate.

Preduvjet su transparentni i sigurni izbori

Lider SBB-a Fahrudin Radončić, koji, koliko god mu to mediji bliski Izetbegovićevoj SDA osporavali, ima specifičnu i nezaobilaznu političku težinu na bh. političkoj sceni (što je dokazao i na općim izborima 2010. i 2014. godine, kada ga je samo dokazana i pred Tužilaštvom BiH priznata izborna krađa u režiji SDA onemogućila da sjedne u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH), već je u nekoliko navrata naglasio važnost udruživanja opozicije pred opće izbore 2022. godine.

Poznato je da on ima vrlo dobre osobne relacije s Nikšićem i Kojovićem, ali i s nekim političarima koji pripadaju antiizetbegovićevskoj struji unutar SDA.

Također, brojnim kadrovskim i političkim potezima u prošlosti dokazao je da je SBB doista centristička stranka čvrste sekularne orijentacije, otvorena za ljude različitih nacionalnosti i vjera.

Radončić je kao osnovni preduvjet za učinkovito okupljanje opozicije postavio izmjene Izbornog zakona i izbornih pravila, gdje bi se osigurale transparentnost i sigurnost izbornog procesa. Radončić, pojednostavljeno, traži elektronsko brojanje i nadzor glasanja, odnosno depolitiziranje izbornih komisija i odbora.