Mališani koji boluju od raka spadaju među rizične kategorije kada je u pitanju koronavirus. Zbog toga je poduzeto niz mjera kako bi se spriječio ulazak ovog virusa u Roditeljsku kuću u Sarajevo, kao i na Pedijatriju.
U razgovoru za "Avaz", Fikret Kubar, direktor Udruženja "Srce za djecu oboljelu od raka" kaže nam da u ovim teškim mjesecima, ne smijemo zaboraviti na najmlađe borce.
- Pratimo i radimo po preporukama kriznih štabova Federacije i Kantona Sarajevo. Vrlo je važno spriječiti ulazak virusa jer su dječica imunokompromitovana i bila bi katastrofa da se to dogodi. Na sreću, do toga nije došlo. Nije bilo nedostataka što se tiče citostatika i djeca redovno primaju terapije - kaže Kubat.
Nažalost, bilo je slučajeva kada su djecu trebali izmjestiti u Italiju ili Tursku na dalje liječenje. Bila su i dva smrtna slučaja, a Udruženje se angažiralo da se vrate iz Italije.
- Cijeli proces transporta, u uvjetima kada su granice zatvorene, avionski saobraćaj obustavljen i kada ništa ne funkcionira normalno, bio je veoma otežan i stresan za roditelje koji su se osjećali bespomoćno - kaže Kubat.
Otežavajuća je okolnost što su vrlo mali izlasci djece sa odjeljenja. Zbog potrebe da mališani budu sa roditeljima izgrađena je Roditeljska kuća, a sada je ona gotovo prazna, sve zbog sigurnosti djece.
- Boravak u kući je minimalan i nadamo se da to neće još dugo ostati tako, jer smo mnogo zabrinuti za mentalno zdravlje djece koja se trenutno liječe i njihovih roditelja. Briga o mentalnom zdravlju usljed njihove izolacije je u pandemiji spala na zadnje mjesto, a trebala bi biti prioritetna. Djeca i majke su više nego ikada izolovani te bi im izlazak u Roditeljsku kuću mnogo značio - rekao nam je Kubat.
Medicinsko osoblje radi lavovski posao posebno hemantoonkološko odjeljenje. Kubat kaže da se mora misliti na mentalno zdravlje, jer i kada korona prođe, liječenje treba nastaviti.
- Što se tiče Roditeljske kuće stalnih troškova i dalje ima. Zabrinjava nas što je sve manje javnih poziva, manje je projekata koji se nude nevladinim organizacijama. Projekte koje smo očekivali od federalnih institucija još uvijek nema. Mnoga udruženja očekivaju ta sredstva i od njih ovisi rad. Na kantonalnom nivou trebao je biti poziv, ni njega nema zbog pandemije. Naš je apel da se mora misliti na nevladin sektor - rekao je Kubat.
Pozitivna vijest jeste što bi početkom iduće godine trebala početi izgradnja roditeljske kuće u Tuzli.
- Fokusirani smo na mobilni tim, dolazimo do roditelja i da im pomognemo. Udruženje pruža usluge uglavnom one koje bi sistem trebao da radi. Podrška koju mi tražimo nama pripada. Ne tražimo ništa što nam ne pripada. Radimo velike stvari za mališane i njihove roditelje. Djeci je najpotrebnija podrška, da se ne osjećaju sami, da imaju i psihološku podršku. Potrebno je da sistem funkcioniše i da ne fali lijekova i citostatika - kaže Kubat.
I djeci i roditeljima, ali i medicinskom osoblju je potrebna psihološka podrška.
- Bez obzira na situaciju sa koronavirusom, psiholozi moraju biti prisutni uz djecu i roditelje tokom liječenja. Ovdje opet akcentiram važnost psihološke podrške koju su djeca i roditelji imali do sada te važnost brige za njihovo mentalno zdravlje. Dovoljno je teško boroti se s rakom, a sada nose i dodatni teret infekcije koronom. Ukoliko podrška izostane, imat ćemo velike probleme nakon pandemije. Mi imamo psihologe u Sarajevu i Tuzli i oni su tu kako za djecu i roditelje, tako i za medicinsko osoblje. Imamo Roditeljsku kuću i kada su izlazili u nju stres je bio dosta niži - rekao je Kubat.
