Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović održao je danas hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, koju prenosimo u cjelosti:
Neka je hvala Allahu, Svemogućem Stvoritelju, Koji je čovjeka stvorio i odredio posebno mjesto među stvorenjima, Koji ga je odlikovao sposobnošću govora i Koji ga je osposobio da sve oko sebe određuje imenima, koristeći se svojim jezikom.
Neka je salavat na poslanika Muhammeda, a.s., i njegove sljedbenike u svim vremenima, koji su najljepši Njegov govor rasijali širom Zemljine kugle.
Draga braćo i sestre!
Ovu godinu ćemo pamtiti po velikoj kušnji za sve nas, za naše fizičko i mentalno zdravlje. Opasnost koja se nadvila nad nama u veliku je brigu zadala ljudsko društvo u cjelini, dok presija nepoznatog, koja prati pandemiju, snažno pritišće tzv. malog čovjeka i njegovo krhko biće. Iskušenja preživljavanja i borbe s nepoznatom bolešću, za koju se još uvijek ne zna pravi lijek, stavila su nas na veliki ispit strpljenja, discipliniranosti i povjerenja: koliko smo spremni zarad sebe i drugih odreći se nekih vlastitih navika i ponašanja, koliko smo spremni brinuti o drugima koliko o sebi... To su stalna pitanja koja su okupirala našu stvarnost. Onima koji nisu preživjeli ovo veliko iskušenje pandemije neka se Uzvišeni Allah smiluje, a nama živima dadne sabura i snage da ovaj veliki musibet prebrodimo.
Živimo u vremenu u kojem je brzina postala način života, način mišljenja i govora. Govorni i pisani jezik u svakodnevnoj komunikaciji skoro smo sveli na zbir poznatih fraza, kratica i znakova. Žurba u svemu, pa i u govoru, postala je odlika našeg vremena. Govor kao da nas zamara, a riječima koje izgovaramo skoro da ne pridajemo pažnju. Čini se da sve više pažnje obraćamo na pokrete i gestikulaciju govornika. Čovjek se negdje zaputio i očito mu se jako žuri. U jednom hadisu Allahov Vjerovjesnik je rekao: „Žurba je šejtanski posao!“
Današnju hutbu posvetio sam jeziku objave Kur'ana. Govor i jezik su velika blagodat, kojom je obdaren prvi čovjek - Adem, a.s. Čovjek je poučen jeziku izravno od Boga i on spada u jednu od četiri vrhunske blagodati, uz vazduh, vodu i hranu. Objava nas uči da čovjek nikada nije bio sam od svoga stvaranja. Uz njega su uvijek Allah i meleki koji ga vode i koji ga poučavaju putem blagodati i iskušenja. Štaviše, naša klasična ulema učila nas je da je samo čovjek obdaren darom govora. Jedno od Božijih svojstava (sifata), koje još kao djeca naučimo u mektebu, jeste da Allah govori Svojim božanskim govorom (kelam).
Također, znamo da jezik, kao osnovno sredstvo komunikacije, predstavlja jedno od najznačajnijih obilježja čovjeka kojima se on odlikuje u odnosu na druga stvorenja. Čovjek jezikom komunicira s drugim pripadnicima svoje zajednice, ali isto tako jezikom ispoljava i svoja osjećanja i izražava svoje potrebe. Učenjaci stoje na stanovištu da je jezik kojim govorimo rezultat Božijeg stvaranja od davnina.
U Kur'anu se kaže:
I pouči On Adema nazivima svih stari, a potom ih predoči melekima i reče: „Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite.“ (El-Bekare, 31)
I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv. (El-Bekare, 37)
Čovjek uči, pamti i prenosi saznato putem jezika, glasovnog ili znakovnog, bilo da se radi o nauci, umjetnosti, objavi ili o običnoj ljudskoj komunikaciji. Božija objava otvara čovjeku nove vidike, proširuje njegovu spoznajnu sferu i čini njegov duhovni put sigurnijim. Od stvaranja prvog čovjeka uspostavljena su dva puta kojim su tekle riječi, Božije i ljudske. Jedan put vodi od Boga prema čovjeku objavom, objavljenom riječju nekom od Njegovih vjerovjesnika. Drugi put je onaj koji vodi od čovjeka ka Bogu, dovom koju on upućuje Bogu. I jedan i drugi put popločan je riječima, Božanskim i ljudskim.
U islamu, od svih obreda koje nam je Allah stavio u obavezu, najveću važnost imaju namaz i zikrullah, spominjanje Allaha srcem i jezikom. Vjerovjesnik nas je poučio da bez namaza nema spasa na ahiretu, a bez zikrullaha smiraja na dunjaluku.
Braćo i sestre!
Allah je Svoju riječ objavljivao vjerovjesnicima na različitim jezicima. Kao muslimani, vjerujemo da je Kur'an Allahov vječni govor objavljen Muhammedu, a.s., na arapskom jeziku, kako to i stoji u kur'anskom ajetu:
Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti knjige jasne! Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli. (Jusuf, 1-2)
Zbog te uloge prezentiranja i čuvanja kur'anskog teksta, koju mu je Uzvišeni odredio, prema arapskom jeziku se iskazuje poseban odnos počasti i pijeteta. Svaki pisani tekst na ovom jeziku kod našeg svijeta se doživljava kao odabrani i posebni natpis, prema kojem se odnosi s nekom vrstom strahopoštovanja. Razloga za ovako ponašanje je više, a jedan od osnovnih je što je to jezik Kur'ana Časnog.
