Bosna i Hercegovina je u 2020. godini zabilježila pad izvoza za 8,5 posto, ali i uvoza koji je za 13,4 posto bio manji u odnosu na prethodnu godinu. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, vrijednost izvezenih roba u prošloj godini iznosila je 10,5 milijardi KM, dok smo u isto vrijeme uvezli robu vrijednosti 16,8 milijardi KM. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 62,3 posto, a vanjskotrgovinski robni deficit bio je 6,3 milijarde KM.
Pad obima poslovanja posebno je zabrinjavajući u realnom sektoru, pa su tako metalska i elektroindustrija BiH u prva tri kvartala prošle godine izvezli 2,8 milijardi KM, što je za čak 544.310.748 ili 15,95 posto manje u odnosu na isti period 2019. godine. U analizi Vanjskotrgovinske komore BiH navodi se da je najveći pad izvoza zabilježen kod sirovog aluminija, a veliko smanjenje bilježi i izvoz željeza i čelika.
Profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Amila Pilav-Velić kaže da se radi o očekivanim izvještajima, koji su u skladu s predviđanjima Konferencije UN-a o trgovini i razvoju (UNCTAD).
– Ono što država u ovom trenutku mora uraditi je podsticati domaću proizvodnju i uslužni sektor smanjenjem nameta i zaštititi ih od nelojalne konkurencije. Sad je važno staviti akcent na potrošnju, jer bez toga nema trgovine niti investicija – kaže Pilav-Velić.
Ekonomske analitičare i njihove preporuke niko nije slušao. Faruk Hadžić podsjeća da su vlasti pandemiju dočekale vjerujući da će za nekoliko sedmica sama proći i da će sve biti kao prije.
- Navikli smo ekonomijom upravljati na autopilotu, lagano plovimo, ne trudimo se previše da bilo šta promijenimo, jer je bitnije osigurati novi ciklus na vlasti, zaposliti nove kadrove na budžet, rast poreza usmjeriti u budžetsku potrošnju, nastaviti dosadašnje upravljanje javnim preduzećima i javnim nabavkama. Zašto smanjivati poreze kada možemo “guliti” privredu i narod? Zašto graditi ceste kada imamo službene automobile s rotacijama? Zašto liječiti djecu iz budžeta kada imamo telefonske pozive? Zašto zaustavljati iseljavanje kada time rješavamo pritisak bunta – pita se Hadžić.
Ni skoro godinu od početka pandemije nije formiran krizni ekonomski štab, pomoć privredi nije dovoljna, vakcine nismo dobili, ali se, kaže Hadžić, tepisi i skupocjeni automobili i dalje nabavljaju.
- Možda je naš avion na autopilotu išao naprijed sve ove godine, ali sada je krenuo padati. Naši piloti imaju padobrane i mogu iskočiti, ali šta je s putnicima, nama, koji smo još unutra – kaže Faruk Hadžić.
Iako se pad ekonomskih parametara pokušava vezati samo za pandemiju, analitičar Draško Aćimović smatra da koronavirus ipak nije kriv za sve. Kaže da je pad izvoza zabilježila metalska industrija, poznato je šta se desilo s mostarskim „Aluminijem“, a vlasti se nisu pomjerile ni kad je u pitanju izvoz željeza.
- Oni ništa uradili nisu kad je Kosovo blokiralo uvoz iz BiH. Da su jedanput otišli u Prištinu, mogli su taj problem riješiti. Pada nam i uvoz sirovina, a imamo mnogo preduzeća u BiH koja rade za strane firme i zavise od sirovine. I to je dovedeno u kolaps jer Vijeće ministara nije na vrijeme pomoglo kooperantima evropskih firmi. Pad u ovoj godini bi mogao biti i veći, jer nismo na vrijeme naručili vakcine, koje su osnova ekonomske stabilnosti cijelog svijeta, pa ćemo ostati uskraćeni za mogućnost da normalno putujemo i radimo – kaže Aćimović, te ističe da je vrijeme da konačno narod progovori i kaže – dosta je.
Za razliku od običnog čovjeka, koji se krizi pokušava prilagoditi štednjom, ekonomija to ne trpi. Prof. Pilav-Velić kaže da potrošnja generira investicije i upošljavanje.
- Cijene sirovina rastu i to će utjecati na finalne cijene. To se ne smije desiti! Država treba spriječiti podizanje marži i racionalizirati ih kako bi ljudi s ograničenim kućnim budžetom mogli kupovati sve neophodno. Njemačka je, naprimjer, povećala PDV, pa tako finansirala troškove najpogođenijih sektora. Nije ništa novo u ekonomskoj politici da vam zdravi dio ekonomije finansira “pogođeni” dio, ali kod nas bi teško takva mjera prošla – kaže Pilav-Velić.