Bosanskohercegovački reditelj Jasmin Duraković oglasio se na svom Facebooku kako bi objasnio svoj status u Filmskom centru Sarajevo, ali i šta se trenutno dešava u ovoj ustanovi.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
U septembru/oktobru 2018. godine ulazim u Javno preduzeće Filmski centar Sarajevo kao neka vrsta ‘stečajnog upravnika’ – v.d. generalnog direktora: firma je bila blizu tri godine bez direktora, sa dugovima preko 400.000 KM, blokiranim računima zbog neplaćenih poreza državi i sa nekoliko izvršnih sudskih presuda, zaključanim prostorima u kojima nema struje, grijanja, telefona, interneta, kao i sa radnicima koji gube vjeru da će firma sve ovo ikada preživjeti.
Tokom 2018. godine većinskim prihodima sa tržišta vraćamo najveći dio dugova, rješavamo zaostale poreze, isplaćujemo 54 plate uposlenim, dovodimo u radne uslove prostore u Dženetića Čikmi, radimo nužno potrebne adaptacije i saniranje (zaštita od prokišnjavanja, kao i zaštite prostora u kojem se nalazi najveći filmski arhiv, sređivanje WC i ostalih radnih prostora) oronule zgrade u nekadašnjem filmskom studiju Jagomir. Organiziramo niz filmskih retrospektiva u zemlji i po svijetu.
Tokom 2019. godine, ponovno većinskim prihodima sa tržišta, dovodimo firmu do potpune likvidnosti, sređujemo filmski arhiv, gradimo i otvaramo Muzej „Valter brani Sarajevo“ (april te godine), koji u kratkom roku, iako suočeni sa opstrukcijama nekih političkih krugova, postaje muzejska i medijska atrakcija u BiH, regiji i svijetu. Rezultat toga je bio i početak pregovora sa kineskim parnerima oko remake-a filma „Most“, kao i vraćanje interesa za film „Valter brani Sarajevo“.
U maju 2019. godine premijer Fadil Novalić prima delegaciju „Filmskog centra Sarajevo“ i javno hvali kao primjer uspješnog saniranja krize i uspješnog rukovođenja javnim preduzećem u FBiH.
U junu 2019. godine sudski zaustavljamo nezakoniti i kriminalni pokušaj pljačke imovine Filmskog centra Sarajevo (nekadašnji filmski studio Jagomir – cca 20 duluma zemlje u centru Sarajeva) od strane političko-interesnih krugova.
U ljeto 2019. godine izražavamo interes i spremnost prema državi (Ministarstvo kulture i sporta FBiH), da „Filmski centar Sarajevo“, poput prakse u svim evropskim zemljama, radi poslove oko međunarodnog predstavljanja i promocije BH filma u inostranstvu.
U septembru 2019 saopćava mi se internim kanalima kako je donešena politička odluka o mojoj smjeni.
U novembru Vlada Federacije ne usvaja izvještaje o radu Filmskog centra Sarajevo za 2018. godinu (iako u njoj praktično nisam ni bio direktor) i 2019. godinu, što je formalna priprema za smjenu.
U januaru 2020. godine Vlada Faderacije me, nakon što je dobila „ceduljicu“ kadrovske službe SDA, ali pod izlikom kako je istekao mandat, smjenjuje i postavlja novu v.d. direktoricu javnog preduzeća.
Krajem februara iste godine, iako sam imao zakoniti ugovor o raspoređivanju na drugo radno mjesto, uprava preduzeća mi daje otkaz, što je sada predmet sudskog procesa u Općinskom sudu Sarajevu. Otkaz dobiva i vrsni pravnik, koji je više nego zaslužan za zaustavljanje pljačke imovine na Jagomiru.
U januaru ove godine, nakon što sam se, iz principijelnih razloga, prijavio na Konkurs za generalnog direktora “Filmskog centra Sarajevo”, rukovodeće strukture ovoga javnog preduzeća pokušavaju me ukloniti sa konkursa, navodeći formalno-pravne razloge, čime su obezvrijedili čitavo moje dosadašnje školsko i akademsko obrazovanje.
Sada i ovome slučaju brine moj advokat, a o svemu su već upoznati Ministarstvo kulture i sport FBiH, premijer Novalić, Ured za zakonodavstvo FBiH, kao i Omdusmani za ljudska prava BiH.
Umjesto zaključka: Neka političkih „cedulja“, ali ja, kao građanin, i dalje vjerujem da ovdje postoji kakva-takva pravna država. Ali i moć pera. Uz citat iz filma koji svi znamo – Nećemo tako, ….!
