Rijetke su situacije u BiH da se političke partije odluče ujediniti u jednu. Obično stvar ide u suprotnom smjeru, da zbog ličnih sujeta i napoleonskih ambicija, funkcioneri jedne stranke formiraju mnoštvo novih kako bi bili glavni, ali uglavnom bez neke značajnije ideološke i programske razlike.

Društvo pod cenzusom

No, da će da ukinu postojeće i formiraju jedinstvenu novu stranku najavili su iz Demokratske fronte, Platforme za progres, Socijaldemokrata, Građanskog saveza i nečega što se zove SPD-om, pa su jučer u Sarajevu, u sjeidštu Hadžikadićevog PZP-a, održali sastanak na kojem su razgovarali o ujedinjenju. Šta je ove lidere nagnalo na ovakav potez, bit će jasnije ako analiziramo situaciju u kojoj se trenutno nalaze. Naime, na posljednjim izborima, ove stranke su zajedno imale četrdesetak hiljada glasova. No, kola su još drastičnije krenula nizbrdo nakon izbora. 

U Hadžikadićevom PZP-u izabrani vijećnici i članstvo počeli su redom istupati iz stranke. Još gora situacija je u DF-u u kojem kompletni odbori napuštaju stranku postepeno je pretvarajući u Komšićevo „društvo jednog lica“, dok u slučaju njihovog koalicionog partnera GS-a, na čije je čelo prevarno došao pjevač Muhamed Fazlagić Fazla, nije jasno da li uopće više i ima ikakve članove (glasače nikad nisu ni imali). SD kompromitovanog i optužnicom opterećenog Envera Bijedića, stranka je sa skromnom podrškom u ruralnim dijelovima Tuzlanskog kantona, dok SPD uopće i nije stranka, nego rezultat jedne poluozbiljne najave Zlatka Lagumdžije, Ive Komšića i kompanije od prije 2 godine da će oni da ujedine ljevicu u jedan politički subjekt imena SPD. No sve je ostalo na jednoj jedinoj press konferenciji, da bi danas Ivo Komšić i Miro Lazović nastupali ispred ovog famoznog političkog subjekta kao nečega što navodno zaista postoji.

Ljubav prema SDA

Kada se ovi pokazatelji uzmu u obzir jasno je šta je glavni motiv navedenih "lidera", koji za sebe tvrde da pripadaju centru i lijevom centru. Naime, od njihovih strančica ostale su od članstva i glasača opustošene ruine koje samostalno teško da mogu više i cenzus igdje preći. Njihovo ujedinjavanje pokušaj je da, u želji za vlašću i uhljebljenjima, opstanu na političkoj sceni i ubuduće.

Također, ne treba zaboraviti ni idejnu nit koja povezuje ove aktere. Ono što ih u tom smislu sve istinski ujedinjuje je spremnost da, ne samo koaliraju, nego pruže i narativnu podršku "slijeva" za vladavinu SDA. Tako je Enver Bijedić, prije izlaska iz SDP-a, bio vatreni pristalica koaliranja ove stranke sa SDA, Komšić je s njima ne samo pravio državnu i rušio kantonalnu vlast, nego preko svojih savjetnika i medijskih radnika srčano opravdavao i minorizirao nesposobnost, skandale i korupcijske afere SDA, dok su Ivo Komšić i Miro Lazović SDP-u i Našoj stranci javno spočitavali „nedostatak patriotske svijesti“ zbog odbijanja saradnje sa "zelenim". 

Hadžikadić iako, istina, do sada nije direktno pomagao SDA niti prema njoj pokazivao ideološke afinitete (da budemo precizni, nakon 2,5 godine od njega još čekamo da vidimo i čujemo bilo kakvu ideološku priču), na ovaj način potvrđuje da su špekulacije o njemu kao „trojanskom konju“ SDA koji je tu da otkida glasove od lijevog glasačkog tijela bile utemljene. Ostaje još jedino nejasno na koji način će Hadžikadić i Komšić pomiriti svoje sujete, s obzirom da obojica pod svaku cijenu žele da budu kandidati za Predsjedništvo, pa će biti zanimljivo pratiti kako će se u tom pogledu odnosi definisati.

Nakon pompeznog preuzimanja Stranke za BiH od strane bivšeg SDA-ovaca i načelnika Novog Grada Semira Efendića, kristalno je jasno kome najviše odgovaraju ovakvi transferi i „politička okrupnjavanja“. To je svakako Stranka demokratska akcije kojoj, opterećenoj aferama i suočenoj s nikad većom i ujedinjenijom opozicijom protiv sebe, očajnički treba bilo kakav politički partner. S te strane, najprikladnije ime za novu stranku najvjerovatnije bi bilo Savez esdeaovih satelita (SSS).