Navršilo se 29. godina od teških zločina u Grapskoj kod Doboja koje su 10. maja 1992. godine počinili pripadnici "Crvenih beretki" i komšije Srbi.

Na šehidskom turbetu u Grapskoj ispisana su imena 106 ubijenih, a za kostima 31 nevine žrtve se i dalje traga. Na Sudu BiH u toku je sudski proces „dobojskoj četvorki“ (Paravcu, Saviću, Ninkoviću i Bjeloševiću) za Grapsku.

Pod sloganom „Sjećanje na 10. maj 1992. godine - Grapska“, MZ zajednica Grapska, Medžlis IZ Doboj-džemat Grapska organizirai su skup ispred turbeta, gdje su delegacije položile cvijeće i odale počast nevino likvidiranim mještanima Grapske.

Ašere je proučio mjesni imam Haris ef. Bečić, a prisutnima su se obratili predsjednik MZ Grapska Jasmin Hurtić i predsjednik udruženja logoraša Aljo Hasančević, logoraš 14,5 mjeseci u nekoliko logora.

- Mi ćemo se uvijek sastajati i podsjećati na nevine žrtve, na zločine u Grapskoj. Oni su naš DNK, naša vječita rana. Mi i danas tražimo kosti 31 ubijenog sugrađanina, likvidiranih 13. juna 1992. godine, čija su tijela bačena u rijeku Bosnu - kazao je Hurtić.

Hasančević kaže da je tog 10. maja 1992. godine Grapska gorjela.

- Sa svih strana napadnuta je artiljerijom, a onda su se goloruki mještani, njih oko 2.000 predali dželatima. Odmah su razdvojeni žene i djeca, a 400 sposobnih muškaraca je zatočeno, najprije u dobojskim, a onda u logorima Manjača, Batković, Gradiška, Kula Grad. Neki od njih su i slobodu dočkali u logorima, neki ubijeni. Nažalost, još ni danas nema zakona, da se sistemski riješe pitanja logoraša - kaže Hasančević.

Faruk Buljubašić, također je prošao nekoliko logora. Bio je nogometaš NK „Omladinac“ iz Grapske, kluba iz kojeg je ubijeno 11 nogometaša. Cijeli tim. Sjeća se zatočeništva, isljeđivanja, batinjanja, ponižavanje na najgore moguće načine.

- Nemam dlaku na jeziku. Oni koji su počinili zločine moraju odgovarati, da se zlo ne ponovi. Oni koji nisu ruke okrvavili, nemaju se čega bojati. Svakome sam spreman u lice reći istinu, ona nam je potrebna - kaže Buljubašić.