Za bračni par hadži Arifu (65) i Fehima Habibovića (69) iz planinskog sela Krušev Do, 50 kilometara od Srebrenice, ovaj Bajram ostat će u dugom sjećanju. Sjećaju se oni svih Bajrama u svom mladalačkom i bračnom životu, ali ovaj je, kako kažu, za njih poseban, jer će obilježiti 45. godišnjicu sretnog braka.
- Bila je to ljubav na prvi pogled. Na jednom bajramskom teferiču u Potočarima ugledao sam lijepu Arifu, a ugledala je i ona mene. Rekao sam joj da ću za nekoliko dana doći da je zaprosim od njenih roditelja. Tako je i bilo. Okupio sam svatove, otišli smo u njeno selo Potočare i po noći je doveli mojoj kući - prisjeća se Fehim.
Habibovići kažu da se sadašnji Bajrami dosta razlikuju od onih prijašnjih. Vjerski obredi, obilazak rodbine i prijatelja ostali su isti, ali više nema nekadašnjih slavlja i sijela.
- Svaki dan Bajrama u svakom selu bi se pravilo po jedno slavlje. Prije podne obave se svi poslovi u kući i oko stoke pa s rodbinom i komšijama idemo na slavlje - govori Arifa.
Fehim pamti kako su mu stariji pričali da su na bajramskim veseljima sklapani brakovi, a da se mladenci nisu ni poznavali. O tome su odlučivali njihovi roditelji.
- Niko ti nije dozvoljavao da biraš, a ne daj Bože da se zaljubiš. Takve sudbine zadesile su mnoge momke i cure. U vrijeme momkovanja moje generacije rijetko je bilo takvih slučajeva. Moglo se slobodno birati i dogovarati s roditeljima. Brakovi su sklapani prema želji zaljubljenih - navodi Fehim Habibović.
Slavlja su mahom održavana van sela, na poljanama i proplancima. Tamo se igralo kolo. U centru kola sjedili bi stari ljudi i žene, a momci iza kola, odmaknuti nekoliko metara jedan uz drugog, dobacivali bi djevojkama.