U Prijedoru, ali i drugim gradovima danas se obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na 3.167 žrtava ratnih zločina iz ovog grada i okoline, među kojima je bilo i 102 djece. Na današnji dan prije 29 godina tzv. krizni štab izdao je naredbu da kuće Bošnjaka i Hrvata budu označene bijelim plahtama, a da nesrpsko stanovništvo na rukavima nosi bijelu traku kao znak raspoznavanja.
Uz koncentracione logore i pokušaje istrebljenja u BiH, vjerovatno ne postoji očigledniji primjer sličnosti nacističkog i režima koji je stvarao RS.
- Pravda još ni treći dio nije zadovoljena, politička situacija nije nikako stabilna, zakon o logorašima ne postoji, tako da 29 godina stojimo na istom mjestu. Uvijek se pitamo koliko će nas ostati za, recimo, 10 godina, a najvjerovatnije je da će Kozarac i ostala mjesta ostati pustoš zahvaljujući našim političarima koji ovako lijepu zemlju ne mogu napraviti stabilnom, da se krene ka boljem - kaže Fikret Alić, Kozarčanin čija je fotografija s naslovne strane magazina “Time” u ljeto 1992. skrenula pažnju svjetske javnosti na Trnopolje i ostale prijedorske logore smrti.
Bijele trake danas su simbol patnje, kaže Alić, kojeg na dane provedene u logoru i danas podsjećaju tablete protiv bolova nakon polomljenih rebara, izbijenih zuba i slomljenog nosa, ali i za smirenje u noćima kad ne može zaspati.
Dan bijelih traka obilježava se, u skladu s epidemiološkim mjerama, mirnom šetnjom i polaganjem ruža na gradskom trgu. Lokalne vlasti su dan ranije obilježile dan odbrane grada u pokušaju negiranja činjenica utvrđenih brojnim presudama.
- Oni uzimaju 30. maj kao dan početka svega u Prijedoru, a “zaboravljaju” da su prve granate ispaljene 22. maja, da su do 30. maja logori Omarska, Keraterm i Trnopolje bili otvoreni i da je više od 10.000 civila s područja Kozarca bilo protjerano, a više od 1.000 već tada ubijeno - kaže predsjednik Skupštine grada Prijedora Mirsad Duratović.
I ove, kao i prethodnih godina, bit će zatražena izgradnja spomen-obilježja ubijenoj djeci Prijedora.
Jedino ohrabrenje žrtvama predstavlja početak primjene Zakona o zaštiti žrtava ratne torture RS, pa je i Fikret Alić predao zahtjev u nadi da će, kada to uradi RS, i ostali priznati status logoraša. Prvi logoraš kojem je priznato ovo pravo je Mirsad Duratović, koji je prije nekoliko dana dobio rješenje.
- U obrazloženju piše da je kroz postupak dokazano da sam bio bespravno zatvoren u sabirnim centrima Omarska, Manjača i Trnopolje. Važno je da je priznato da je tortura izvršena, a zna se od koga, te što se priznaje postojanje ove tri lokacije kao mjesta zatočenja, bez obzira na to kako ih zvali. Ako je sabirni centar, zašto se u njemu dešava tortura - govori Duratović.