S profesorom Fakulteta političkih nauka (FPN) Šaćirom Filandrom razgovarali smo o utjecaju koji će presuda Ratku Mladiću imati na buduće odnose u BiH, aktuelnom stanju bošnjačke politike, očekivanjima od novog visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) i administracije američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Bidena) te politikama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Politička korist

Šta će presuda Ratku Mladiću dugoročno značiti za BiH i odnose na Balkanu?

-Bojim se da nikakvih političkih benefita od presude Mladiću neće biti ni na jednoj strani. To ponavljanje da je rukovodstvo RS bilo zločinačko jedna je repeticija u kojoj se nalazimo godinama. Stvari idu dotle da se oni time počinju ponositi. S druge strane, oni koji su bili žrtve tog procesa nemaju ni snage ni znanja da iz takvih presuda izvuku neke bitnije političke koristi za sebe.

A kako onda tumačite činjenicu da su politički zvaničnici redom osuđivali presudu Mladiću i nazivali je političkom, od Dodika do Borenovića?

- Hvaliti se tim da ste zločinac je monstruozno. Ne vjerujem da su svi ti ljudi pojedinačno monstruozni, ali oni sebe jesu doveli u poziciju da se monstruoznošću zločina naslađuju. To je gubitnička pozicija. To vodstvo i ti ljudi koji svoju budućnost grade na zločinu kad-tad će moralno propasti.

No, zašto se u RS za sve ove godine nije pojavio niti jedan značajniji političar koji bi jasno priznao zločine i osudio presuđene zločince?

-Kad je u pitanju srpska politička kultura, srpska mitološka kultura, stvari su malo kompleksnije, malo dublje i malo je to više ideologizirana, pervertirana svijest nego što mi znamo i pretpostavljamo. Pitanje je krajnje racionalno zasnovano za jednu stvarnost koja s racionalnošću nema veze. To su dva različita svijeta. Jedan racionalni, jedan emocionalni, jedan normalni, jedan mitološki. Niti će se pojaviti niti se pojavio diskontinuitet u izgradnji jedne mitološke slike svijeta kad je u pitanju srpska politička kultura. Ona je takva kakva jeste i ne vjerujem u njenu bitniju promjenu.

Kako s takvim mainstreamom graditi državu?

-Teško, ali je nužno. To je narativ koji gradi lažnu nadmoćnost u odnosu na drugoga. No, na aktuelnoj je bošnjačkoj političkoj eliti da naprave prvi potez gradnje mostova, dijaloga i konstruktivnijih odnosa spram takvog prevladavajućeg srpskog ideološkog stava. Mi ne možemo pasivno, statično posmatrati gomilanje te negativne energije prema nama, tako blizu nas. To u nekom kritičnom trenutku može da eksplodira. Srećom, u ovom trenutku imaju Vučića, koji tu stvar kontrolira.

Kako ocjenjujete politiku Vučića?

-Vučić je genij manipulacije, ali ta manipulacija nije isprazna, ima tu rezultata koji se vide. Uradio je zaista mnogo za Srbiju. Njegova politika je koncentrirana na jačanje srbijanske ekonomske pozicije i iskreno sam uvjeren da ga nikakve nacionalističke gluposti ne interesiraju. Nacionalizam je, siguran sam, u ovom trenutku za njega primitivizam. On je shvatio ono što drugi nisu, prvi je shvatio da je pretpostavka političke moći ekonomska moć. On ubrzano radi na tome. On gradi jednu moćnu i bogatu Srbiju. Ne možete biti jaki ni u kulturnom ni u političkom smislu ako nemate ekonomsku snagu.

Šta jaka Srbija znači za BiH?

-Vučić je time uvjerio i druge da je faktor stabilnosti na ovom području. Daj Bože da mi imamo jednog takvog autokratskog harizmatičnog lidera koji daje golove, koji ima takvu mrežu komunikacije sa svjetskim liderima. On je Srbiju izvukao iz blata. Ona zemlja koja je finansirala sve ratove devedesetih nijednom riječju nije spomenuta kao agresor na Hrvatsku i BiH. Neko je to odradio. Šta to znači za nas? Znači veliku opasnost da ne postanemo provincija Srbije.

Ustavne promjene

Šta možemo očekivati od novog visokog predstavnika Kristijana Šmita?

-Nadati se da će ovaj visoki predstavnik biti posljednji. Realna je neka stabilizacija, sigurnosna stabilizacija prije svega.

Bošnjačka politika je propala

Kako ocjenjujete trenutno stanje bošnjačke politike? Čini se da nikada nije bilo više opcija, a manje ideja.

-Bošnjačka politika je propala, i dobro je da je propala, da bi se nešto novo rodilo. Ona se još nalazi u fazi partikularizacije, fragmentacije, defetizma, gubitka samopouzdanja, još se to mrvi i, objektivno, ja sam dijalektičar hegelijanskog tipa, to mora doći do svog kraja da bi se nešto novo rodilo.

Ja tu ne vidim nikakvu politiku, vidim potpuno srozavanje politike na nivo vlasti, samo borbu za upravljanje javnim resursima i našim poreznim prihodima. Razočaravajuće je stanje novonastajućih stranaka od SDA kako se ponašaju, gore ili isto u odnosu na SDA. Stanje na lijevom centru je, također, nikakvo, tako da osjećam potpuni kolaps i bezidejnost politike.