Danijel Server (Daniel Serwer), profesor na vašingtonskom Univerzitetu Johns Hopkins, izjavio je za Glas Amerike da je briselski susret Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija pozitivan signal - i da od njihovog prvog razgovora nije trebalo očekivati preveliki učinak.

- Pohvalno je što se to dogodilo, ali nije dobro što imaju potrebu da jedan o drugom govore u negativnom konktekstu. To ne doprinosi ishodu za šta će biti potrebno to da promijene . rekao je Server.

- Dijalog je nastavljen, a ovo je bio susret u okviru tog procesa. Albin Kurti ranije nije bilo uključen u proces sa kojim nastoji da se upozna i utvrdi kako se njegove ideje uklapaju u kontekst. Za predsjednika Vučića ovo je već duga priča. On je smatra vitalnom za napredak Srbije ka Evropskoj uniji – puta koji je veoma spor", kaže Server - koji primjećuje da tokom susreta dvojice zvaničnika nije primijetio detalje koji bi ukazali da je rješenje spora dvije strane moguće u roku od nekoliko mjeseci.

Veliki plus

Pohvalno je što se to dogodilo, ali nije dobro što imaju potrebu da jedan o drugom govore u negativnom konktekstu:

- Ne protivim se sporazumu i veoma sam mu naklonjen. Ali predsjednik Vučić je jasno stavio do znanja da nije spreman da preduzme odvažne korake poput priznavanja nezavisnosti Kosova prije narednih predsjedničkih izbora u Srbiji. I ja ga shvatam ozbiljno. To je apsolutno jasno stavio do znanja. Kada je riječ o Albinu Kurtiju – tu postoji nekoliko pitanja. Šta može da očekuje da će dobiti iz svega ovoga. Postaviće to pitanje i na njega će tražiti adekvatan odgovor", rekao je Server koji je uvjeren da će Srbija i Kosovo postići rješenje.

- Malo ko se toga sjeća, ali Sjedinjene Države i Velika Britanija bile su u lošim odnosima gotovo stotinu godina nakon revolucionarnog pokreta u Americi. Danas se smatra da gaje jedno od najsnažnijih prijateljstava na svijetu. Naravno da će biti riješeno - kaže on uz napomenu da je prije toga potrebno da se dogodi nekoliko stvari.

- Mislim da je potrebno da se dogodi mnoštvo stvari prije stvarnog rješenja spora. Tu posebno mislim na priznanje Beograda da je izgubio suverenitet nad Kosovom. Tu se radi o gubitku koji ne mora biti trajan u smislu da na svojim granicama može dobiti prijatelja. To bi bio veliki plus. Ne očekujem da će ikada više Beograd upravljati Kosovom. O tome nema govora, ali mislim da mogu biti prijateljske zemlje i nadam se tome. Nema smisla da se diplomatski ili vojno sukobljavaju - uvjerava Server - dodavši da to nije u interesu dve strane.

Posljednjih dana moglo se čuti da se deset zemalja Evropske unije protivi otvaranju novih poglavlja u procesu pristupanja Srbije Evropskoj uniji. Srbija u 2020. nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje. Na pitanje šta to znači, Server odgovara:

Evropski ciljevi

-To pokazuje da Srbija ne slijedi svoje evropske ciljeve. Klizi u smjeru autokratije – jer je sve manje slobodnih medija, sloboda za civilno društvo i manje posvećenosti dijalogu sa Kosovom. Mislim da bi ljudi u Srbiji trebalo da počnu to ozbiljno da shvataju. Takođe, Srbija se u negativnom kontekstu miješa u unutrašnje stvari Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Također, usaglašavajući se sve više sa Rusijom u vojnom, a Kinom u ekonomskom smislu, pokušava više sebi da da na značaju. Zapad međutim smatra da to nije uspješna formula za ulazak u Evropsku uniju. Tako da mislim da su evropski ciljevi Srbije pod sumnjom. Predsjednik Vučić je izabran u kampanji koja je garantovala te ciljeve, ali čini se da biračko tijelo nije zainteresovano da ga kazni zbog manjka napretka. Sretni su što su im dostupne vakcine iz Rusije i Kine.

- Nazadovanje ka autokratiji u Srbiji je očigledno i to, kako Americi, tako i većini članica Evropske unije. Ne bi me iznenadilo da se iza pomenutih deset članica nalazi njih još deset. Ostalo je još poglavlja pred Srbijom i zato mislim da su njeni evropski ciljevi u nevolji. Ali, to nije trajno ili nepovratno. Crna Gora je napredovala brže – i prije nego što je Srbija usporila na tom putu. Sada bi se i ona mogla naći u blokadi. Tako da bih mogao i da budem provokativan – pitajući se da li će Kosovo do EU stići prije Srbije i Crne Gore, kaže Server za Glas Amerike.

Na pitanje postoje li u Srbiji politički akteri koji su u stanju da ulože napore kako bi ti napori bili ubrzani više od sadašnje vlasti i političkih stranaka, Server kaže:

Bio sam u Sarajevu tokom rata

- Naravno da ima, ali ih neću imenovati – jer bi za njih značio takozvani poljubac smrti. Postoje ljudi u civilnom društvu i drugim organizacijama, kao i institucijama vlasti koji vrlo dobro znaju da sprovedu pripremu za članstvo u Evropskoj uniji činili su to prije nego što se dogodilo usporavanje. Znate, u Srbiji problem nije primjena pravnih tekovina EU. Ona to može da učini jer raspolaže mnoštvom kompetentnih birokrata. U tom smislu Kosovo je u goroj situaciji. Zakoni se usvajaju ali nemaju sposobne birokrate. Dakle, Srbiji za napredak nije potrebno to – već promjena sveukupnog političkog smjera kojim se kreće. Kada se dogodi promjena u tom smislu stvari bi drugačije izgledale. U tom slučaju ne bih bio iznenađen kada bi se Srbija kvalifikovala za članstvo EU, svakako u tekućoj deceniji, a možda i mnogo brže od toga. Ako bi se temeljno bavila pitanjima koja spadaju u oblast ljudskih prava i sloboda i poboljšavanje institucionalnih aspekata koje zahteva liberalna demokratija.

Na pitanje da li će na Balkanu ikada biti uspostavljeni mir i stabilnost u punom smislu i kako je to moguće postići, Server odgovara:

-To već postoji… To pitanje se često ponavlja kao da se zaboravlja kako izgledaju rat, razaranje i siromaštvo. Bio sam u Sarajevu i širom Bosne tokom rata, kao i na Kosovu – prije i tokom sukoba. Ta mjesta su danas mnogo bolja nego što su bila. Ekonomski su razvijenija, uspostavljen je mir i ako ima nesporazuma svrstani su u domenu diplomatije. To je sve mnogo bolje od borbe tenkovima, minobacačima i snajperima. U loša stara vremena, kada bih posjetio Sarajevo, bilo je potrebno da znam kuda mogu da se krećem – da ne bih stradao od snajpera. Danas je u takozvanoj snajperskoj ulici u Sarajevu, kako smo je zvali tokom rata, moguće popiti kafu bez ikakvih problema.

Tako da je potrebno cijeniti postignuto. Mnogi kažu da se ništa ne mijenja – iako se štošta dogodilo. Razočarani su jer promjene nisu bile u skladu sa njihovim nadanjima – i to razumijem. Ali, treba da prihvatimo da vladaju mir i relativno blagostanje. Čak i stanje u Bosni i Hercegovini, u kojoj je korupcija urušila ekonomiju, bolje je nego tokom rata.