Predrag Kojović podnio je ostavku na mjesto predsjednika Naše stranke (NS). Ostavka dolazi svega nekoliko dana nakon „incidenta“ koji je izazvala Irma Baralija, kada se neukusnim komentarom osvrnula na susret gradonačelnika Draška Stanivukovića i Benjamine Karić u Banjoj Luci.
Iako bi ovo u uobičajenim okolnostima bio minoran incident, u NS-u je, kako saznajemo, doveo do burne svađe, nakon koje je Kojović prelomio. No, zapravo se radilo samo o iskri koja je zapalila benzin koji se u NS-u već mjesecima ubrzano izlijeva. Javna je tajna da je stanje u Našoj stranci kontinuirano loše.
Osipanje Naše stranke zapravo se može bilježiti od dana kada je nastala. Čak dva njena bivša predsjednika Bojan Bajić i Dennis Gratz više nisu članovi stranke, a iz NS-a je u međuvremenu izašao čitav niz utjecajnih ličnosti, od reditelja Dine Mustafića do profesora Damira Marjanovića.
Ipak, spletom okolnosti, tačnije rasulo u SDP-u nakon odlaska Lagumdžije i kompromitiranje Komšića savezništvom sa SDA, glasačko tijelo ljevice okrenulo se masovnije NS-u na izborima 2016. i 2018. pod vodstvom Kojovića. No, čini se da sama stranka nije bila spremna na ovoliku podršku, pa rast broja glasova nije pratio i rast same stranke. Umjesto toga, NS je krenuo u još drastičnije osipanje, političko učahurivanje i nove runde unutrašnjih sukobljavanja, a za Marjanovićem, koji je na posljednjem Kongresu u utrci za predsjednika poražen od Peđe Kojovića, krenuo je i čitav niz kantonalnih zastupnika, vijećnika i članova.
U 12 godina djelovanja Naše stranke njen utjecaj uglavnom je ostao ograničen na Kanton Sarajevo i u manjoj mjeri druge urbane centre poput Tuzle. U pogledu članstva, NS nikada nije uspio postati masovni pokret, nastupajući, umjesto toga, kao elitistička stranka za probrane ljude.
Ovakvo brendiranje prema javnosti moglo je donekle funkcionirati u trenutku kada su u prvom safu njenog članstva bili oskarovac Danis Tanović, ugledni reditelj Dino Mustafić, politički teoretičar Tarik Haverić... Problem je, međutim, što se za današnje rukovodstvo stranke, oličeno u kadrovima poput Peđe Kojovića, Sabine Ćudić ili Srđana Mandića, teško može reći da su mimo politike stekli status društvene elite u profesionalnom životu.
No, najveći teret za Našu stranku na kraju je predstavljala sama vlast. Nakon što su 12 godina pažnju posvećivali lokalnim temama, poslije izbora 2018. i 2020. upravo na tom lokalnom nivou, odnosno na nivou Kantona Sarajevo i općine Centar, dobili su priliku da se dokažu preko premijera Edina Forte, svojih ministara i načelnika Srđana Mandića. No, stječe se utisak da se Naša stranka u svemu tome nije snašla.
Uz nesposobnost rukovodstva da stranku organizira kao veliku, funkcionalnu i kompaktnu cjelinu, NS, čini se, puca pod teretom vlastitih proturječnosti - liberalna stranka, koja nije ponudila nikakvu opipljivu liberalnu viziju Bosne i Hercegovine; elitistička stranka, bez naročite elite u članstvu; društvance posvećeno komunalnim temama koje, kada konačno dobije priliku da vlada, ostavi ispod sebe grad zarastao u travu, smeće i zmije.
To pucanje, koje je mjesecima bilo postepeno i tiho, čini se da s Kojovićem dostiže svoj vrhunac i ostavlja ozbiljno pitanje mogućnosti da se puknuto ikada više može zakrpiti. Naime, kod glasačkog tijela Naša stranka se duboko kompromitirala u svakom aspektu svog političkog djelovanja, što se jasno vidjelo i na lošem izbornom rezultatu 2020.
Potres u NS-u dolazi u trenutku kad SDA preživljava strmoglavo osipanje, brojne afere i kriminalne skandale. I, umjesto da se takvoj ranjenoj SDA suprotstavi konsolidirana i ujedinjena opozicija koja će im preuzeti vlast, sama kantonalna trojka, uz mršave rezultate, proživljava vlastiti proces unutrašnjeg pucanja, što u međusobnim odnosima što u strankama pojedinačno.
Dozu zabrinutosti za budućnost zajedničkog djelovanja NS-a i SDP-a, a posredno i trojke, iskazao je i predsjednik Socijaldemokratske partije Nermin Nikšić. On je u komentaru povodom ostavke Peđe Kojovića kazao da će opstanak Bh. bloka ovisiti i o osobi koja će naslijediti Kojovića.
Kad se podvuče crta, najtačnijom se čini ocjena profesora Šaćira Filandre, a to je da je probosanska politika propala. Uz ovaj trend će se na izborima 2022., umjesto jasne pozicije i opozicije, birati između ostataka nekadašnjih političkih organizacija.
