Veliki je broj osoba koje su oboljele od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a čim si obilježen, odmah si nula. Stavljen je na stub srama svako ko dobije šifru sa Psihijatrije.

Pomoć kolegama

To je u razgovoru za „Avaz“ kazao Kemal Kurtić, predsjednik Saveza udruženja veterana rata liječenih od PTSP-a „Zvekir“, koje je formirano u martu ove godine i koje okuplja četiri udruženja iz Bihaća, Goražda, Tuzle i Zavidovića.

Kurtić za „Avaz“ kaže da je njihov cilj briga za veterane rata liječene od PTSP-a te utjecanje na ublažavanje njihovog ekonomskog statusa raznim vidovima pomoći, ali i zastupanje interesa članova Udruženja, organiziranje pomoći u psihosocijalnoj reintegraciji...

- Ova populacija je zanemarena od svih pa i od boračkih organizacija. Ovi borci se smatraju osobama drugog reda. Te traume i problemi koji iz njih nastaju onemogućavaju im da dođu do svojih ciljeva. Želimo da se to promijeni. U nekim gradovima nemaju ni odgovarajuću zdravstvenu njegu pa moraju ići u druge kantone. Sve je više boraca s ovom dijagnozom - istakao je Kurtić.

Bez prava

Dodaje da postoje udruženja i u drugim kantonima, ali se bore na druge načine za svoja prava. Upozorava i na diskriminaciju.

- Samo je invalid onaj ko se prijavio do 1996., ali oni poslije nemaju nikakvih prava. Nama trebaju stručne osobe. Niko ne može znati kada će se desiti trauma i kad će neko oboljeti - poručio je Kurtić.

Nema razumijevanja

Stručnjaci rasprostranjenost sindroma PTSP nazivaju „društvenom bombom“.

Kurtić kaže da ljudi noćima ne mogu spavati pa onda ne mogu funkcionirati.

- Ali za to nerijetko niko nema razumijevanja - kazao nam je Kurtić.