Predsjednik SDA Bakir Izetbegović, gostujući na Hayat televiziji, još jednom je potvrdio kako planira da se kandidira za Predsjedništvo BiH.

-Radovalo bi me da gospodin Radončić ponovo uđe u utrku, s njim su utrke uvijek zanimljive, on ima svoj temperament i svoj način, pa bilo bi zanimljivo i veselo ući u jednu utrku i s njim i s Nikšićem, eventualno sa Zvizdićem, ako dobije potporu, neće biti dosadno sve u svemu - lakonski i pomirljivo najavio je Izetbegović.

Podijeli, pa vladaj

Naravno, ne treba ni sumnjati da su njegove optimistične riječi i komplimenti tek blef koji ispod površine ima posve druge ciljeve. A cilj je prizvati što više protukandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva na izbore 2022.

Znakovito je da se u istom intervjuu Izetbegović prisjetio i 2010., kada je, navodno kao autsajder, uspio pobijediti Silajdžića i Radončića u utrci za Predsjedništvo. Upravo mu je spomenute 2010. godine mnoštvo suparnika na izborima omogućilo da „pobijedi kao autsajder“, sa zvanično samo 20 hiljada glasova više od Radončića, ali uz zabilježene brojne nepravilnosti i enorman broj poništenih glasova.

Isto se ponovilo 2014., kada je imao četrdesetak hiljada glasova više od Radončića, iza kojeg su još bili i Emir Suljagić, Bakir Hadžiomerović, Sefer Halilović, Mustafa Cerić i mnogi drugi.

Jasno je zašto Izetbegoviću i Stranci demokratske akcije odgovara što više protukandidata i što rascjepkanija opozicija. Trideset godina vlasti SDA značilo je i kontrolu onih koji broje glasove, a glasove je uvijek lakše pokrasti kad na listićima imate mnoštvo, a ne samo dvije ili tri opcije.

Trideset godina vlasti je značilo i 30 godina kontrole resursa. Kontrola resursa značila je, dakle, kontrolu života i radnih mjesta dobrog dijela glasačkog tijela, a sve to u konačnici znači i kontrolu glasova.

Poraz u Sarajevu

Poučen iskustvima prijašnjih izbora, dio opozicije okupljen oko trojke je na mikro nivou Kantona Sarajevo na lokalne izbore odlučio izaći sa zajedničkim kandidatima za načelnike. Rezultat je bio “metenje” SDA iz glavnog grada.

I Izetbegoviću je jasno da broj nezadovoljnika katastrofalnim rezultatima politike njega i njegove stranke u društvu višestruko nadmašuje broj pristalica SDA. Zajednički kandidat opozicije izvjesno bi značio i Izetbegovićev uvjerljiv poraz na izborima. Stoga, jasno je da će SDA narednih mjeseci ulagati silne napore da različitim spletkama, pritiscima i primamljivim ponudama razbije opoziciju te protiv sebe na izbore 2022. dovede raštiman orkestar.

Najveći izazov za opoziciju do 2022. godine bit će upravo da u jednom komadu i sa zajedničkim kandidatima izađe na izbore. Sve drugo značilo bi pobjedu SDA i prije izbora.

Kasno i neiskreno pružanje ruke

Znakovito je da je nakon višemjesečnih bjesomučnih napada i optužbi SDA-ove mašinerije prema političkim suparnicima Izetbegović odjednom odlučio koristiti pomirljiv ton prema liderima opozicije i čak pozvati opozicione stranke da zajedničkim snagama rade na rješavanju Izbornog zakona kako bi se zadovoljile međunarodne presude.

Izetbegovićevo prividno pružanje ruke opoziciji nešto više od godinu pred izbore, u jeku silnih afera i katastrofalnih politika, za cilj ima stvoriti utisak da SDA nije uzrok problema koji je potrebno ukloniti, nego legitimni partner u borbi za zajednički cilj. No, ovo snižavanje tona i pokušaj smekšavanja opozicije i njenog lakšeg razbijanja prenaivno je i previše providno čak i za Izetbegovića.