Valentin Incko (Inzko) je pred sam odlazak s mjesta visokog predstavnika u BiH napokon iskoristio bonska ovlaštenja za veliku odluku - nametnuo je Zakon o zabrani negiranja genocida. Ovaj potez izazvao je buru negodovanja i osuda u Republici Srpskoj, bojkot rada državnog parlamenta i nove Dodikove pozive na disoluciju ili vraćanje „izvornom Dejtonu“.

No, zašto uopće postoje bonske ovlasti i zbog čega su visokom predstavniku u BiH date gotovo diktatorske ovlasti da nameće odluke i zakone?

Više od 900 odluka

Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini (PIC BiH) je na sastanku u Bonu decembra 1997. godine visokom predstavniku u BiH dalo mogućnost korištenja bonskih ovlasti. PIC je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim su definirana ovlaštenja visokog predstavnika, omogućio visokom predstavniku da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.

Ured visokog predstavnika u BiH (OHR) je u periodu od 1997. do 2012. godine, zahvaljujući ovim ovlastima, nametnuo više od 900 različitih odluka.

Bonske ovlasti uvedene su još u vrijeme mandata prvog visokog predstavnika Karla Bilta (Carl Bildt). Bonske ovlasti do te su mjere ojačale visokog predstavnika da je on postao „tri u jedan“, izvršna, sudska i zakonodavna vlast.

Najviše je bonske ovlasti upotrebljavao Britanac Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown). Tokom svog mandata od 2002. do 2006. godine nametnuo je 430 odluka.

Najčuveniji potez bio je kada je 2004. za samo jedan dan smijenio čak 59 političara iz RS. Ešdaun je smijenio najviše članova Srpske demokratske stranke (SDS), od kojih 11 trajno, dok je donesena odluka da će se preostalih 48 moći vratiti funkcijama nakon što bude uhapšen Radovan Karadžić.

Ešdaun šampion

Među najzvučnijim smijenjenim imenima bili su predsjednik Narodne skupštine RS i lider SDS-a Dragan Kalinić te Zoran Đerić, koji je tada obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova RS.

Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp) nametnuo je 80 odluka. Godine 1998. nametnuo je jedinstvenu državnu valutu, konvertibilnu marku, zastavu i grb Bosne i Hercegovine te registarske tablice.

On je 1999. godine smijenio predsjednika RS Nikolu Poplašena zbog odbijanja da za mandatara za sastav Vlade RS imenuje Milorada Dodika, koji je danas upravo najglasniji kritičar bonskih ovlasti.

Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) bonske ovlasti je upotrijebio 242 puta. Najvažnija Petričeva odluka svakako je nametanje amandmana na osnovu odluka Ustavnog suda BiH kojim su Srbi proglašeni konstitutivnim narodom u FBiH, a Bošnjaci i Hrvati u RS.

Petrič je nakon toga djelovao i u sprečavanju uspostave hrvatske samouprave smjenom Ante Jelavića 2001. godine te niza zvaničnika na federalnim i kantonalnim nivoima.

- Morali smo se baviti pitanjem izbjeglica i raseljenih osoba, ali većinu vremena sam morao otpuštati političare jer su oni bili protiv povratka, oni su se borili s tim, pružali su otpor za povratak - kazao je Petrič 2018. godine.

Smjena Dodika

Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwartz-Schilling) za kratko vrijeme bonske ovlasti upotrijebio je 66 puta.

Zakon o osnivanju Memorijalnog centra Potočari, spomen-obilježja i mezarja rezultat je odluke Kristijana Švarc-Šilinga. Istovremeno, pomilovao je 60 drugih zvaničnika koje su njegovi prethodnici smijenili zbog opstrukcija provođenja Dejtonskog sporazuma, a, kako je kasnije tvrdio, namjeravao je smijeniti i Milorada Dodika, ali je, navodno, spriječen od američke administracije.

- Da. Pokušao sam. Ne mogu zvanično reći objašnjenje. Imali su problema s Kosovom pa nisu mogli otvoriti ‘novo gradilište’, da tako kažem. Tada je Dodik referendumom pokušao odvojiti RS. Rekao sam, ako bude nastavio govoriti o njemu, snosit će lične konsekvence. Tokom tadašnje kampanje to više nije spomenuo. Osam dana poslije izbora je došao s tim pitanjem. U tom momentu sam rekao - ako to uradi, snosit će lične posljedice, viza, viznog režima, tokova novca i tako dalje - prisjetio se Švarc-Šiling u intervjuu za N1 u januaru ove godine.

Miroslav Lajčak je najmanje od svih visokih predstavnika koristio ovaj instrument, samo 30 puta. Lajčak je nametnuo izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara, čime je trebala biti omogućena bolja funkcionalnost državnih institucija, a s pozicija je smijenio Dragomira Andana (Policija RS) i Predraga Ćeranića (OSA).

Evolutivna promjena

Odlazeći visoki predstavnik Valetnin Incko, koji je na ovoj funkciji još od 2009. godine, upotrijebio je ove ovlasti oko 50 puta, od kojih će ova posljednja o zabrani negiranja genocida svakako imati najdalekosežnije posljedice.

Uspostavljanje OHR-a i kasnije uvođenje bonskih ovlasti pokazuju da su tvorci i sile koje su skrojile Dejtonski sporazum bile svjesne svih njegovih mnogobrojnih manjkavosti, odnosno da BiH sa svojim prvobitnim ovlastima definiranim u Ustavu i mehanizmima donošenja odluka jedva da može ispunjavati i osnovne funkcije države.

Stoga su visokom predstavniku date i uloga i mogućnost da nameće odluke kada god smatra da je to nužno da se BiH učini funkcionalnijom državom ili da se smijene oni funkcioneri koji narušavaju slovo i duh Dejtona. Na taj način omogućeno je da se dejtonski ustav evolutivno mijenja i unapređuje, bez da se zadire u sam tekst Ustava.

Bonski sastanak

U Poglavlju XI zaključaka sa sastanka u Bonu u decembru 1997. godine, naslovljen “Visoki predstavnik”, ovlasti visokog predstavnika su definirane na način:

- Vijeće pozdravlja namjeru visokog predstavnika da koristi svoju ovlast vrhovnog tumača Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma, kako bi olakšao rješenje poteškoća donošenjem obvezujućih odluka, kada to smatra nužnim, o sljedećim pitanjima: a) vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija; b) privremene mjere koje stupaju na snagu kada strane ne mogu doći do sporazuma i koje ostaju na snazi dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluke u skladu s provedbom Mirovnog sporazuma glede tog pitanja; c) druge mjere koje će osigurati provedbu Mirovnog sporazuma u cijeloj BiH i njenim entitetima, kao i vođenje zajedničkih institucija. Ove mjere mogu uključivati akcije protiv osoba na javnim dužnostima ili dužnosnika, odsutnih sa sastanaka bez valjanog razloga ili za koje visoki predstavnik smatra da krše zakonske obveze prema Mirovnom sporazumu ili uvjete za njegovu provedbu.