Nedavno je, u novom histeričnom ispadu mrzilačkog bijesa, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik uspio iskopati novo dno ljudskog beščašća i mizerije te nadmašiti samog sebe.
- Nema ih dovoljan broj, nemaju dovoljno kapaciteta, nemaju u sebi karaktera… Oni nisu državotvorni narod, oni su podanički narod… Ako ste mogli da primite namjesnika (visokog predstavnika međunarodne zajednice, op. a.)... A njihova radost je iz jednog razloga, a to je patološki, i to samo konvertiti na taj način funkcionišu, kakvi su muslimani, oni su konvertovali svoju vjeru u nekom tamo vremenu - rekao je Dodik, govoreći o Bošnjacima.
Na ovaj način Dodik otvoreno oživljava genocidni poklič o „turskom grehu“ Bošnjaka, odnosno portretiranju Bošnjaka kao izdajnika i otpadnika od „pradjedovske vere“, koji zbog svog grijeha izdaje trebaju biti kažnjeni i očišćeni sa srpske zemlje, uime čega su kroz historiju počinjeni brojni masovni zločini nad ovim narodom.
Taj „genetski grijeh“ njihovih predaka Bošnjake čini pripadnicima niže, nečiste vrste. Samo njihovo postojanje kao takvo je problematično. Upravo identičnu retoriku prema Bošnjacima koristilo je tokom devedesetih rukovodstvo Republike Srpske, s Karadžićem i Mladićem na čelu, kao opravdanje za genocid i masovne zločine nad ovim narodom.
Jedna od učesnica tog projekta, u Haškom tribunalu osuđena ratna zločinka i Dodikova prijateljica Biljana Plavšić, čuvena je upravo po izjavi da su muslimani u BiH „genetski deformisani“.
Nacističkom genocidu nad Jevrejima prethodilo je višegodišnje portretiranje ove grupe kao štakora, lihvara, primitivnih, prljavih i izopačenih ljudi koji pljačkaju njemački narod. U globalnoj zavjeri rade na njegovom uništavanju te predstavljaju strano tkivo nedostojnim za evropsku civilizaciju.
No, iako Dodik, s ciljem manipuliranja nacionalnim osjećanjima i održavanja na vlasti, učestalo podsjeća na ustaški genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, retorika koju član Predsjedništva koristi prema Bošnjacima krajnje je slična onoj koju su ustaše u pripremi i realizaciji genocida koristile prema srpskom narodu.
U ustaškoj propagandi Srbi su portretirani kao šizmatici (aludirajući na raskol u kršćanstvu između katoličanstva i pravoslavlja, čime su se potonji označavali kao neprijateljski element), glavni neprijatelji Hrvata, narod kolektivno odgovoran za ugnjetavanje i hrvatsko stradanje u Kraljevini Jugoslaviji, te strano tijelo koje treba biti odstranjeno s hrvatske zemlje da bi ona mogla postojati.
No, od fašističkog portretiranja Bošnjaka kao genetskih konvertita, u slučaju samog Dodika imamo puno konkretniji, svježiji i jasniji slučaj konvertiranja.
Ako su Bošnjaci konvertiti, kako tek onda da nazovemo političara koji je u tridesetak godina svoje političke karijere promijenio sve moguće dresove, ideologije i saveznike?
Veliki Jugoslaven i član reformista Ante Markovića, miljenik Medlin Olbrajt, kojeg su nekoć SFOR-ovim tenkovima s dvojicom zastupnika u Skupštini postavljali za premijera RS, u međuvremenu je evoluirao u velikog srpskog nacionalistu, koji sada javno plasira rasističke teorije i nesputano, bez posljedica, širi mržnju i siledžijski šovinizam u društvu.
Kako se to desilo? Pa najprije treba znati da je Dodik osoba bez morala. Jedini princip kojim se on ikada vodio u životu, jeste princip da bude bogat i moćan. Ako je za to nekoć trebalo glumiti reformistu i umjerenjaka kako bi se dobijala zapadna podrška i sredstva za gradnju političke infrastrukture, Dodik je bio reformista i umjerenjak. Ako danas, za očuvanje kriminalnog carstva vlasti i nastavak vozikanja službenim helikopterima i avionima treba širiti fašističku retoriku, huškati, vrijeđati, i kompletno društvo držati u okovima mržnje, straha i zla, Dodik će to uraditi. Sve za vlast, ako treba i tuđe ljudske živote, vlast ni za što.
Od Dodikovih fašističkih izjava sramnije je samo to što na njih, s izuzetkom blage reakcije predsjednika PDP-a Branislava Borenovića, nema osuda ni opozicionih stranaka ni javnosti u RS, a znamo da je i šutnja odobravanje.
Svakom genocidu i masovnom zločinu nad pripadnicima neke grupe prethodila je dehumanizacija njenih pripadnika ne bi li se vlastita sljedba uvjerila da ubijati, protjerivati ili činiti zlo nad pripadnicima te grupe nije uobičajeni zločin nad čovjekom, nego čišćenje teritorije i zemlje od „niže vrste, neprijatelja nedostojnog postojanja“. Takvu propagandu su do perfekcije doveli upravo fašisti.
