Magistralna cesta M-17, tačnije dionica Hadžići – Sarajevo jedna je od najkritičnijih za vozače, gdje je zabilježen najveći broj nesreća. Jedna od njih, koja je, nažalost, imala tragičan ishod, desila se u Blažuju 17. aprila ove godine, kada je u direktnom sudaru Seata Ibize i Audija smrtno stradala 35-godišnja trudnica Nejra Hamzić.

Mučni detalji

Nejra Šabanović, 26-godišnja djevojka u čijem autu je stradala njena prijateljica Nejra Hamzić, a ona prošla s teškim tjelesnim povredama, nakon četiri mjeseca od nesreće pristala je u ispovijesti za „Dnevni avaz“ ispričati sve mučne detalje nesreće. Kaže da se ne voli prisjećati tog dana, s obzirom na to da joj svaka pomisao na taj događaj stvara još veću traumu.

- Tog kobnog 17. aprila sa sada već rahmetli drugaricom Nejrom dogovorila sam se da idemo u Konjic. Po povratku kući, momak koji je vozio Audi pretjecao je kolonu iz suprotnog smjera u Binježevu. Navodno je išao više od 150 kilometara na sat. Direktno se sudario s nama. To je bilo u nekoliko sekundi, nisam ga ni primijetila na velikoj daljini. Tek kada se približio na deset metara, vidjela sam ga. Nisam imala gdje da se sklonim zbog bankine. 

Nakon silovitog udara znam da sam otvorila oči. Nisam gubila svijest. Pogledala sam po autu i vidjela da je sve skršeno, slomljeno i udubljeno. Osjetila sam kako mi je drugarica pala na desnu ruku. Prvo mi prolazi kroz glavu: „Bože, molim te, probudi me iz ovog sna, iz ove noćne more“, ali, nažalost, nije bio san.

U jednom momentu počela sam osjećati velike bolove, od nogu do glave. Bolovi koji se ne mogu porediti ni s čim. Počela sam vrištati, rekla sam da me boli i da zovu Hitnu. U međuvremenu sam čula kako jedan čovjek zove Hitnu pomoć. Neki momci su trčali prema meni, nisu mi dali da zaspim jer sam počela gubiti svijest. Zahvaljujući njima, ostala sam budna. Pogledala sam drugaricu i pitala je da li je dobro. Ona je samo dva puta kratko uzdahnula i ušutjela se. Mislila sam da se onesvijestila - počinje svoju potresnu priču drhtavim glasom Nejra Šabanović.

Hitna pomoć, nastavlja Nejra, došla je vrlo brzo. Šabanović je pokušavala izvući desnu ruku ispod glave svoje drugarice i tu je vidjela da joj se pomjeraju samo rame i dio kosti ispod ramena, ostatak ne.

Rezali vrata automobila

- Vatrogasci su trčali prema meni, a ja sam govorila da mene puste, da spase moju Nejru, jer je ona trudna. Uz pomoć tih momaka, spustili su auto s bankine koje je zadnjim točkom bilo na njoj. Krenuli su nju izvlačiti. Pratila sam pogledom, na njoj nije bilo krvi, izgledala je kao da spava. Izvukli su je, čula sam da govore da je mrtva. Počeli su rezati moja vrata da bi izvukli mene, nisu me mogli izvući na prva vrata zato što su dijelovi ispod haube došli skroz do mojih nogu. Izvukli su me, izrezali svu odjeću s mene, a ja sam vrištala i pitala šta mi je s drugaricom. Rekli su mi da se druga ekipa brine za nju i da ne mislim sada o tome - prisjeća se Nejra.

Kada je dovezena u KCUS, nije znala da su joj slomljene noge, samo ruka. U tom trenutku, kaže, samo je molila Boga da joj to ne bude posljednji dan u životu. Utvrđeno je da ima višestruke povrede, više prijeloma.

Veliko iskušenje

- Ne mogu da je pomjeram. Liječenje veoma dugo traje. Imala sam četiri operacije. Mojima su tada javili da moraju biti spremni na najgore jer sam bila u veoma lošem stanju. Izgubila sam dosta krvi, samo me brza reakcija doktora spasila. Na intenzivnoj C3 ležala sam deset dana, a onda su me prebacili na Ortopediju, poluintenzivnu. Veliko hvala dugujem osoblju te klinike, posebno mom hirurgu, koji se borio svim silama da mi spoji svaku kost.

U bolnici sam ostala dva mjeseca, skoro četiri nisam nikako mogla sjesti. Izgubila sam dosta krvi, primila sam dosta vrećica krvi i plazme. Odbijala sam hranu i izgubila dvadesetak kilograma. Teško je ovo, veliko iskušenje od Boga i nadam se da ću ga savladati. 

S druge strane, nikada neću zaboraviti prijateljicu niti mogu oprostiti. Molim Boga da njenoj porodici da snage i sabura. Ja sam izvukla živu glavu, ali moja Nejra nije. Pitam se je li moralo tako biti? Nje više nema, a ja ću cijeli život osjećati teške posljedice ove nesreće zbog momka koji je divljao, onako jer mu je ćeif, po cesti i ubio ženu koja je trebala na svijet donijeti jedan novi život - sa suzama u očima govori Nejra Šabanović.

Dovi šta god znaš

Nejra kaže da joj je, prije nego što su je izvukli iz auta, prišla djevojka iz Hitne. Kao kroz maglu sjeća se da se zvala Tanja.

- Prišla je da me pita kako se zovem, jesam li islamske vjere. Kada sam odgovorila da jesam, ona mi je samo rekla: „Dovi šta god znaš!“