Sarajlija Tomislav Cvitanušić koji iza sebe ima mnogobrojne sportske uspjehe na svom Facebook profilu napisao je post u kojem se osvrnuo na jedan od najtežih sportova na svijetu „Ironman triatlon“. On je čestitao svojim prijateljima na velikom uspjehu jer su završili triatlon koji je nedavno održan u Estoniji.
Njegov post prenosimo u cjelosti:
- Napisati kratki osvrt nakon šest završenih „Ironman triatlona,“ a da ne bude dosadno i nezanimljivo, je samo po sebi izazov i opasnost za autora da bude dosadan i da smara sa nečim što puno ljudi nije i niti će iskusiti u životu.
Umjesto da opisujem to epsko jednodnevno putovanje u kojem se susrećemo sa nadom, strahom, fizičkom patnjom, zebnjom, a na biciklu i nerijetko usamljenosti dok vozimo tih 180 kilometara, probat ću to ovaj put opisati malo drugačije.
Možda je jedino veće zadovoljstvo od učešća i uspješno završenog „Ironman triatlona“, biti svjedokom i gledati prijatelje koji se odluče da završe triatlon po prvi put.
Taj osjećaj je za mene podjednak osobnom trijumfu, ako ne i bolji, jer ste uspjeli biti dijelom njihovog putovanja i ostaviti zauvijek trag u nečijem životu. Svakako, kada dođe “onaj posljednji dan” koji nas sve prije ili kasnije čeka, to će i jedino biti važno, materijalne stvari se ionako prije ili kasnije zaborave. Prije nekoliko dana sam uspješno završio još jedan triatlon u društvu sjajnih ljudi, sportista i dragih prijatelja.
Dok su Dino Tabaković, Eldin Jelešković, Hamid Kantardžić, Armin Škandrić i Emir Baralić već prekaljeni triatlonci sa najmanje jednim takmičenjem iza sebe, sa nama su ovaj put bili i Samir Sadiković i Mugdim Salan. Njih dvojica su imali hrabrosti i petlje da se prijave na "Ironman" utrku i otisnu na dugo i naporno putovanje sa ciljem da dokažu sebi da je sve moguće ako to jako želimo.
Njihova posvećenost u posljednjih devet mjeseci treninga, ustajanja u pet ujutro da plivaju kada svi spavaju, vožnje na Bjelašnicu u zoru kada čujete samo otkucaje svog srca i poneku pticu koju je probudila prva sunčana zraka, pretrčanih stotine kilometara u Velikoj aleji, su se na kraju isplatile jer su prolazeći kroz cilj čuli riječi zbog kojih je sve to vrijedilo: “You Are An Ironman” (manje od 0,01 posto svjetske populacije je sposobno to da uradi).
Osim što su postali "ironmani", oni su i svoje porodice i prijatelje učinili ponosnim, jer su nadljudskim naporima i čeličnom voljom uspješno položili najteži test koji nerijetko prelazi granice mentalnih i fizičkih mogućnosti ljudi.
Plivanje u smeđem jezeru Harku gdje ne vidite svoju ispruženu ruku, vožnja bicikla 180 kilometara na kiši i vjetru sa Baltika koji je puhao brzinom do 45 kilometara na sat, te na kraju maraton po brdovitom Talinu, i nisu baš najbolji uslovi za prvi „Ironman“, ali zadovoljstvo je za njih dva samim tim bilo veće.
Najteži putevi u životu vode do najljepših destinacija. Pročitao sam da svijeća koja pali drugu svijeću ne gubi nimalo od svoga sjaja, izgleda da je baš tako.
Čestitke svima na sjajnim rezultatima, idemo opet – napisao je Cvitanušić.
