Vlada Edina Forte najavila je da GRAS, sarajevski gradski prijevoznik, ide u stečaj te da će postupak biti proveden do kraja ove godine. Vlada KS tvrdi da više ne može servisirati dug firme koja postoji još od 1953. godine te će biti osnovano potpuno novo preduzeće. Ukupne neizmirene obaveze GRAS-a kompanije iznose oko 220 miliona maraka, odnosno 1,1 posto bruto domaćeg proizvoda FBiH. Porezne obaveze (direktni i indirektni porezi) iznose 160 miliona maraka, ili 0,8 posto bruto domaćeg proizvoda FBiH, što je za četiri puta više od godišnjeg prihoda preduzeća.
No, da stvari budu gore, GRAS je samo jedan od brojnih primjera neefikasnih državnih gubitaša. Prema izvještaju MMF-a, državna preduzeća u Bosni i Hercegovini, kojih ima oko 550 i u kojima je 80.000 zaposlenih radnika, duguju oko 8,5 milijardi maraka, od čega porezni dug iznosi oko 3,5 milijardi maraka. Ovaj dug čini oko 22 posto iznosa bruto domaćeg proizvoda BiH.
Prema riječima ekonomskog analitičara Faruka Hadžića, glavni razlog za ovakvo stanje državnih kompanija leži u načinu na koji se vladajuće stranke odnose prema njima.
- Za razliku od privatnih kompanija, gdje se obično postavljaju najbolji dostupni kadrovi na tržištu koji svojim profilom odgovaraju poslovnim aktivnostima tog preduzeća, u javna/državna preduzeća obično se postavljaju najpodobniji kadrovi, uz manje izuzetke, koji čak ne moraju ispunjavati ni neke posebne zahtjeve za vođenje preduzeća. Krajnji rezultat je gomilanje radnika, obično u administraciji - smatra Hadžić.
Ipak, ključno pitanje koje se postavlja jeste na koji način je moguće riješiti problem nagomilanih dugova i neefikasnog poslovanja državnih firmi koje zapošljavaju ogromnu radnu snagu. Prema riječima Adisa Muhovića, direktora Centra za politike i upravljanje (CPU), neophodno je izvršiti pritisak na državne firme.
- Treba stvoriti tržišni pritisak da kompanije postanu efikasne, da bi opstale. Istovremeno kroz promjenu načina na koji se privlače, biraju i nagrađuju top menadžeri i članovi nadzornih tijela, te kako se postavljaju ciljevi i evaluira uspjeh kompanija od vlasnika. Svaki privatni vlasnik očekuje da se postave indikatori uspješnosti poslovanja. Država bi trebala raditi isto - navodi Muhović.
- Dok god država kao vlasnik prihvata stvaranje gubitaka, politički i familijarni nepotizam, skrivanje troškova i nameće visoke cijene usluga upitnog kvaliteta, pritom ukidajući mogućnost tržišnog izbora građanima, njene će kompanije nastaviti tonuti - ističe Muhović.
