Na današnji dan 1983. godine pred Višim okružnim sudom u Sarajevu izrečene su presude u tzv. „Sarajevskom procesu“ u kojem se sudilo grupi bošnjačkih intelektualaca za djela protiv naroda i države.

Ujedno je to bio i jedan od posljednjih velikih političkih procesa u raspadajućem komunističkom režimu u Jugoslaviji, kao i jedan od najkontroverznijih.

Tužilaštvo je tvrdilo da su okrivljeni činili dobro organizovanu grupu koja je imala za cilj rušenje postojećeg poretka i uspostavljanje islamske države na teritoriji Bosne i Hercegovine, a sve u dogovoru sa izvjesnim organizacijama u inostranstvu.

Glavni dokaz tužilaštva bila je knjiga “Islamska deklaracija” koju je napisao prvooptuženi Alija Izetbegović.

„Islamska deklaracija“ je u biti teoretska rasparava o tadašnjem položaju muslimana u Jugoslaviji i svijetu, a za koju je tužilaštvo smatralo da predstavlja neprijateljsku kontra-revolucionarnu djelatnost i ozbiljan napad na socijalizam.

Osim Alije Izetbegovića, svoje mjesto na optuženičkoj klupi su našli: Omer Behmen, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić, Džemaludin Latić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić i Đula Bičakčić. Optuženi Rušid Prguda, koji je inače bio teški srčani bolesnik, preminuo je za vrijeme trajanja istrage.

Svi optuženi proglašeni su krivim i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 5 mjeseci, do 15 godina (na koliko osuđen Omer Behmen). Prvooptuženi Alija Izetbegović osuđen je na 14 godina zatvora. Suđenje i presuda izazvali su veliko negodovanje među nezavisnim intelektualcima u cijeloj Jugoslaviji, ali i u svijetu.

Svi optuženi kojima je kazna još bila na snazi oslobođeni su i amnestirani 1988. godine, kada su oslobođeni svi politički zatvorenici u Jugoslaviji koji su osuđeni za verbalni delikt. Većina optuženih su se kasnije politički aktivirali i obavljali visoke funkcije u Bosni i Hercegovini.