Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik opet je rek’o, pa porek’o. Nije prošlo ni mjesec kako je, nakon odluke bivšeg visokog predstavnika Valentina Incka (Inzko) da nametne zakon o zabrani negiranja genocida, najavio da u znak protesta obustavlja svoj rad u Predsjedništvu, a njegova stranka u institucijama BiH. Osim toga, Dodik je najavio da se nametnuti zakon neće primjenjivati u RS. Ekspresno su usvojena i dva zakona, jedan o neprimjenjivanju nametnutog zakona, drugi da nazivanje Republike Srpske „genocidnom“ u ovom entitetu postaje krivično djelo. Za sobom je Dodik poveo i čitavu bulumentu političkih stranaka iz RS, kompletnu i poziciju i opoziciju, koje su se pridružile u „bojkotu institucija“, što je bilo simbolično oličeno i u nedolasku na posljednju sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Piši propalo

No, Dodikove pompezne najave nepriznavanja, blokada i nepoštivanja rasplinule su se u svega nekoliko dana. Najprije smo saznali da je Srđan Obradović, načelnik Uprave za pravne i kadrovske poslove MUP-a RS, poslao 9. avgusta ove godine svim organizacionim jedinicama MUP-a RS depešu u kojoj se navodi da su dužni primjenjivati odredbe iz Krivičnog zakona BiH o zabrani negiranja genocida. Zatim je Dodik, koji, je li, ne priznaje novog visokog predstavnika, najavio da će se sastati s Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt) na Jahorini, ali kao s „bivšim njemačkim ministrom“.

Potom je već početkom avgusta ''provaljeno'' da je Dodik učestvovao u radu Predsjedništva na sjednici na kojoj se odlučivalo o imenovanju Upravnog vijeća Centralne banke BiH.

A da Dodik, definitivno, učestvuje u radu Predsjedništva, objelodanjeno je posljednjom viješću da će se, zajedno s ostalim članovima Predsjedništva, u petak sastati s turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan).

Ima Dodik taj običaj. S jedne strane se bahati, prijeti, vrijeđa, najavljuje raspade, blokade i haos. S druge, u praksi, zapravo ne provodi gotovo ništa od pompeznih i prijetećih najava, nego - uz svu buku -pokunjeno povlači ručnu i pravi „konstruktivne geste“. Uostalom, sjeća li se iko silno najavljivanih Dodikovih referenduma, od otcjepljenja, preko Suda i Tužilaštva BiH, do vraćanja entitetskih nadležnosti...? Ne treba sumnjati ni da će Dodikove posljednje najave blokada i negiranja završiti isto tako - kao prazno retoričko lajanje, što se već i potvrđuje.

U jakoj konkurenciji teško je naći političara u regionu, a vjerovatno i šire, s više izrečenih neistina, nekonzistentnosti i lažnih obećanja od Milorada Dodika. Čovjek koji jedno govori (ono najgore), posve drugo radi u praksi, a šta tačno misli, teško je reći, s obzirom na to da je njegovo mišljenje relativno i sklono hokejaškim promjenama.

Blijeda opozicija

Pa kako onda objasniti da takav političar neprikosnoveno uspijeva vladati Republikom Srpskom posljednjih 15 godina? Dio odgovora, svakako, leži u kontroli koju, putem institucija, budžeta i uvezanih firmi, ima nad životima dobrog dijela građana ovog entiteta.

No, značajniji faktor je sama opozicija, koja pred ovakvim neprincipijelnim i haotičnim Dodikom pokazuje amatersku nemoć i nesposobnost. Posljednji igrokaz s napuštanjem institucija, u kojem je opozicija pohitala da srčano učestvuje, da ne bi, ne daj Bože, neko doveo u pitanje njihovo srpstvo, omogućila je Dodiku da sebe neprikosnoveno nametne kao vođu srpskog naroda. To što je Dodik na kraju, po običaju, odustao od svega, ne čini opoziciju ništa boljom i časnijom, dapače, ostavlja samo utisak da je riječ o amaterima nedostojnim i nesposobnim za vođenje.

A to vodstvo - proizvodnjom nacionalističkih spletki - Dodik suvereno preuzima nad svim strankama u RS i tako ih stavlja u sebi podređen položaj. Činjenica da obično stane negdje na početku puta ne mijenja suštinu.

Ne može dopustiti

- Ne mogu dopustiti da samo Komšić i Džaferović pričaju. Želim Erdoana obavijestiti da Srbi ne prihvataju da stranac može donositi zakon i da je srpska strana u tome veoma ozbiljna. Godišnji odmori mogu nekome biti izgovor za nerješavanje ovog problema, nama nije - ovako je Dodik u javnosti pokušao opravdati svoju nekonzistentnost i odluku da se susretne s Erdoanom.