Ne događa se baš svaki dan da ljudi bez razmišljanja i kajanja poklanjaju hiljadu maraka. Pogotovo se ne događa da to rade oni koji imaju velike pare, biznismeni naprimjer; jer „da su davali, ne bi ni imali“. Ali, glavni lik ove priče „daje, a opet ima“. Zato je ovaj primjer – vijest za novine.
Čovjek se zove Elvir Bećarević i vlasnik je ZEMA-e, poduzeća koja proizvodi Tešanjski kiseljak (inače najbolju mineralnu vodu na svijetu). „Tajkun“, dakle. Koji bi trebao biti „škrt“, ali nije. On se izdvaja iz ohole gomile. Radnja ove istinite priče započinje još u proljeće prošle godine. Tada je Elvir na televiziji vidio da su neki dobri ljudi pokrenuli humanitarnu akciju za izgradnju kuće za porodicu Jorgić iz sela Vrela, općina Teslić (RS).
Ta porodica, u kojoj ima i članova sa posebnim potrebama, živjela je u vrlo lošim životnim uslovima, u trošnoj kući kojoj je prijetila opasnost da se svakog trenutka sruši. Kada je, dakle, sve to vidio na televiziji, Elvir je pozvao Sabahudina Sinanovića, legendarnog humanitarca iz Doboj Juga (koji je prvi dovezao građevinski materijal Jorgićima), i pitao ga kako može pomoći. Korona se, međutim, tada tek zahuktavala i sve je stalo. Prošla je godina. A onda je prije nekoliko dana u Jelahu, Elvir prepoznao Zoricu Jorgić, novinarku BHT1 koja je uključena u humanitarnu akciju.
„Odmah me je pozvao na kafu. Izvadio je iz novčanika sve pare koje je u tom trenutku imao, a imao je 1.050 konvertibilnih maraka. Sebi je ostavio 50, a meni dao hiljadu da odnesem komšijama Jorgićima kao, kako kaže, njegov skroman doprinos za izgradnju kuće. Halal je, naglasio je“, priča nam Zorica Jorgić.
Ova novinarka kaže da joj je Elvir Bećarević na toj kafi pričao kako mu je jedan pravoslavni pop u jednoj prilici rekao da kod davanja „nije bitno koliko daješ, već koliko ti ostane“. Davanje, naime, „moraš osjetiti i ne smije biti kajanja“. Elvir je, kao što vidimo, bar u trenutku „osjetio“ (dao je 1.000, ostalo mu je samo 50 KM). I sve je bilo halal, bez kajanja.
Novinarka Zorica Jorgić je na Facebook stranici („Humanitarna akcija porodici Jorgić“), objavila Bećarevićevu donaciju, a Danilo Spasojević odmah je u komentarima napisao: “Lijep gest, svaka čast! Neka se ugledaju 'naše' firme iz 'boljeg' entiteta što bi Baja rekao, a posebno političari pozicije i opozicije... Da vidimo da li dade iko od tih 'naših' dobrotvora...“.
Milan Trivić je ostavio komentar „da su svi na riječima veliki. Ali na djelu, pogotovo kada su pare u pitanju, nema nigdje nikoga“. Opisujući Elvira Bećarevića, Zoran Gajanović je na Facebooku napisao: „Svaka čast. Čovjek za primjer. 2014. Poplave Doboj, prvi dovezao pomoć“.
Zorica Jorgić kaže da Elvir Bećarević nije tražio nikakvu potvrdu o donaciji. I nikako nije želio da se objavljuje njegovo ime, „jer bi to sve pokvarilo“. No, ovo ne objavljujemo zbog njega, već zbog drugih dobrih ljudi (kojih sigurno ima) koji bi učestvovali u humanitarnoj akciji za porodicu Jorgić koja je još uvijek u toku. Jer, trebalo bi ovu porodicu useliti u siguran dom prije zime.
Ponekad treba čuti šta kažu hodže i popovi. Nisu svi oni lopovi.
