AKO NEMAJU NOVCA, VRATE SE

Ovo je zemlja poštenih ljudi: Na tezgi bez trgovca kupci sami vagaju i plate

Nismo mi svjesni koliko nam znači zemlja čim su sela prazna, kaže Elvedin Hodo

Elvedin ode kući, a ljudi se posluže sami. A. Bajramović

Piše: A. Bajramović

3.10.2021

Nevjericu i oduševljenje izazvao je gest poljoprivrednika Elvedina Hode iz Osanice kod Goražda, a još veće informacija da kupci njegovih poljoprivrednih proizvoda nikad ne ostaju dužni. 

"Poslužite se, a novac ostavite na tezgi iza" poruka je istaknuta na tezgi sa primamljivim plodovima još jedne uspješne sezone na imanju porodice Hodo.

- Nije mi dosadilo stajati za tezgom, nego nekad kreneš od 8 sati, a završiš u 19, ali taman što dođeš kući raja zove. I u 9, 10 ili 11 sati naveče. I ja onda stavim papir i ostavim sve. Nikad ne fali ništa, a i da fali ja sam to halalio čim sam ostavio. Međutim, pošten je svijet, pa ujutro uvijek nađem novac. Ljudi sami izaberu, izvagaju i plate – priča nam Elvedin.

Elvedin sa porodicom, suprugom i djecom, obrađuje 1.000 kvadratnih metara u plastenicima, a još toliko na otvorenom. Svoje povrće i cvijeće prodavao je po lokalnim prodavnicama, neke od njih su zatvorene, pa je problem plasmana riješio postavljanjem tezge pored magistralnog puta Goražde – Foča. Od tada sve što proizvede bez problema proda. Na tezgi pored koje vlasnika često i nema, ljudi ponekad uzmu i "na priček".

- Jučer mi je dolazila žena koja je prije pet dana uzela paradajza, a nije imala sitno. Došla da plati. Čovjek odnio cvijeće, pa dođe sutradan. Dođu mi i neki koji su mi prošle godine ostali dužni dvije marke, a ja za taj dug i ne znam – kaže Hodo.

Elvedinova poruka na tezgi. A. Bajramović

Porodica Hodo godišnje proizvede oko 15 tona povrća, a uskoro počinje i priprema ajvara, salata i ostalih proizvoda za zimnicu. Sve je unaprijed naručeno. Njegov naporan rad traje od 1. februara, počinje sa sjetvom sjemena i pripremom plastenika, a završava preradom u novembru. Međutim, ne bi se mijenjao za neki drugi posao, jer kaže da ono što radiš prvo moraš voljeti.

- Nismo mi svjesni koliko nam znači zemlja čim su sela prazna. U dijelu mog sela u 15 kuća ostalo je pet ili šest ljudi, omladina je otišla. I onda u gradu, gdje mnogi nemaju ni za kafe, kažu da je sve skupo. Najgore je što u poljoprivredi ima dosta posla i znoja, a od toga raja bježi. Ja sam u penziji, a ovo mi je dodatna djelatnost bez koje, da budem iskren, dijete ne bih mogao poslati na fakultet – kaže Elvedin Hodo.

Dodaje da je za početak posla u poljoprivredi potrebno zemljište i značajna ulaganja u početku, kako bi se proizvelo bar desetak tona povrća godišnje. Jedino tako ovaj posao postaje samoodrživ.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.