Neobično je bez Tetke Zilhe, ona nikoga nije vratila. Nikome pomoć nije uskraćena. Godinama je bila tu za sve nas, u najtežim trenucima. Hranila nas je, podržavala, imala je lijepu riječ za svakoga. Pomagala je svima, koliko god je mogla. Prazno je bez nje, kazao nam je jedan od korisnika Narodne kuhinje „Stari Grad“ u Sarajevu, koju je posjetila ekipa „Avaza“.
Mnogi još ne mogu prihvatiti činjenicu da Tetke Zilhe, velike žene, humanitarke i heroine, više nema među živima. Ona je preminula 1. oktobra, a njenim odlaskom Sarajevo je ostalo bez jednog dijela svoje duše.
No, njene kolege odlučne su da ustraju na njenom putu i nastave tamo gdje je ona stala.
- Teško je bez nje, tužno, ali, hvala Bogu, kuhinja i dalje radi. Tetka je na vrijeme za rad osposobila ljude koji su uposleni u kuhinji. Velika je praznina ostala. Kamo sreće da je ona živa, pa makar samo sjedila - kazao nam je Nasir Jabučar, predsjednik Upravnog odbora Narodne kuhinje.
Dobila je brojna priznanja za svoju humanost i požrtvovanost, između ostalog, i Šestoaprilsku nagradu.
Najdraža „tetka“ velikog broja građana u Narodnoj kuhinji „Stari Grad” radila je od 1992., bez dana radnog staža, kao volonter. Bila je i ostat će simbol Sarajeva upravo zbog svoje humanosti i požrtvovanosti.
- Ona je svojim radom, humanošću, pristupom i lijepom riječju obilježila i ovaj prostor te napravila takav imidž. Nama je Tetka trasirala put. Sad ćemo samo nastaviti gdje je ona stala - rekao je Jabučar.