Stari Most u Mostaru srušen je na današnji dan prije 28 godina. Tačno u 10 sati i 16 minuta most je pao u dubine Neretve. Stari most porušen je granatiranjem od Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 9. novembra 1993. godine. 

Pored Starog mosta, porušena je i jezgra Starog grada među, koja je uključivala monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam u Hercegovini.

Remek-djelo Mimara Hajrudina

Stari most je sagrađen između 1557. i 1566. godine, po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Građenje povjerio čuvenom Mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku slavnog Mimara Sinana. Iako je malo službenih podataka o njegovoj gradnji, pouzdano se zna da je most bio najveća lučka konstrukcija na svijetu i jedan od najvećih graditeljskih poduhvata tog vremena.

Luk je napravljen od kamena tenelija. Visina svoda je 28,7 metara, odnosno 21 metar iznad nivoa rijeke Neretve. Za čuvare mosta izgrađene su dvije kule, Halebija i Tara, koje su tijekom turske vladavine služile kao skladište za oružje.

Dvadeset dana rušenja

Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu. Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. Granate su dva dana za redom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek djelo mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu. Stari most je bio simbol grada i najvrjednijeg kulturno historijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini.

Tužiteljica Haaškog tribunala Karla del Ponte (Carla Del Ponte) u početnoj optužnici protiv "Hercegbosanske šestorke" od 2. marta 2004. optužila je jedinice Herceg-Bosne/HVO za rušenje Starog mosta.

Pretresno vijeće Haškog suda je zaključilo: "Kako je razaranje Starog mosta osudilo neke stanovnike na gotovo potpunu izolaciju i prouzrokovalo duboke psihološke posljedice kod muslimanskog stanovništva u Mostaru, Pretresno vijeće zaključilo je da su posljedice razaranja bile nesrazmjerne konkretnoj i neposrednoj vojnoj prednosti koja se od tog razaranja očekivala. Pretresno vijeće također je zaključilo da je HVO razorio Stari most za oslabiti moral muslimanskog stanovništva, pa je zaključilo da su snage HVO-a počinile bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom".

Obnova mosta

Obnova Starog mosta koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine. Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinč. Obnova je završena u julu 2004., a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU.

2005. godine Stari most, zajedno sa starom gradskom jezgrom Mostara uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine. Time je postao prvi spomenikom kulturne baštine na UNESCO-ovu popisu iz BiH.