Video-snimci i fotografije iz centra Beograda od jučer su obišli region, ali i šire, na kojima se vidi mural ratnog zločinca Ratka Mladića, kordon policije koji ga čuva i nekoliko ljudi koji žele da se mural skloni, jer smatraju da mu tu nije mjesto.
Žena, aktivistkinja Aida Ćorović stala je pred policiju, koja je od ranije čuvala zid na kojem je mural, iako su iz MUP-a Republike Srbije saopćili da nisu, i bacila jaje na zid.
Na nju su nasrnuli momci koji su je čupali za ruke i nisu se htjeli identificirati.
- Tako je junačine, bravo - govorila im je Aida dok se čuvala za banderu.
Privedena je, ali je uskoro i puštena. A njeni prijatelji, saborci, kako ih ona zove, i ljudi koji jednostavno dijele ista uvjerenja kao i Aida izašli su na ulice u znak podrške.
- Jučer su strašnu bruku napravili, ali to o njima govori, ne o nama drugima - kazala je na početku razgovora Ćorović za portal "Avaza".
Smatra da mural nije bez razloga tu gdje jeste.
- To je centar Beograda, jedna od najvažnijih i najvećih općina u Beogradu. Tu najviše žive ljudi koji su građanski opredijeljeni, mislim da je to namjerna provokacija. Nisam očekivala ništa od ovoga. Moj gest je bio spontan, bez unaprijed pripremljene strategije ili ne znam šta. Ti momci nisu djelovali kao policajci, saznali smo da su to članovi narodnih patrola. Ja sam vidjela mržnju. Zaista sam mislila da su to navijači koji će da me odvuku u neki haustor da me prebiju - kazala je Ćorović.
Smatra da su bili policijaci, da bi se predstavili tako i legitimisali se.
- Navlačili su kape na glavu, a mržnja koja je iz njih isijavala... To je strašno. Pretpostavljam da su to djeca, ljudi koji su na bilo koji način rođaci onima koji su na bilo koji način učestvovali u ratnim pljačkama i oni negdje duboko u sebi osjećaju krivicu i strah. Vjerujem u to. Oni se više plaše mene nego ja njih, jer znaju da će jednog dana to doći na naplatu. Svako ko je na bilo koji način je učestvovao u ono što se dešavalo 90-tih... Oni brane sebe, svoje porodice i slično - rekla je Ćorović.
Ipak, važno joj je da su s istog tog mjesta gdje su nju čupali, satima kansije poslana antifašistička poruka.
- Bilo je nekoliko stotina nas, pjevali smo antifašističke pjesme i to je ona poruka koja je mnogo važnija da se pošalje nego šaka tih dripaca, koji su siledžije plaćenici. Mislila sam da me vuku nadole do nekog haustora da me prebuju. Iskreno, samo sam mislila kako zube da zaštitim da mi njih ne polome. Pošto imam sve svoje zube i zdravi su i to mi je prvo prošlo kroz glavu - istaknula je Ćorović.
Kaže kako će pokušati da danas ili sutra iskoordinira s kolegama, prijateljima, šta će dalje.
- Tu su druge organizacije, pojedinaci, neki najavljuju dalja okupljanja. Šta će i kako će biti stvarno ne znam. Ja ću se naravno pridružiti svakoj toj aktivnosti i to je najmanje što mogu da uradim. Koliko god da djeluje strašno, oni se više plaše nas nego mi njih. Vjerujem u to. Moj stav od 1991. godine je ovakav. Ja sam antiratna mirovnjakinja, protiv sam fašista, protiv svakog ratnog zločinca, svakog zločinca i ubice. Ja tu uopšte nemam šta da objašnjavam o Srebrenici, Ratku Mladiću, imam stav iza kojeg stojim dugo koliko i sve to traje. Ja nisam od onih, bez obzira što većinu majki Srebrenice znam, koji će zakačiti srebrenički cvijet i doći 11. jula u Potočare, već sam neko ko djelima radi konkretno, bilo šta - naglasila je Ćorović.
Ona će, kaže, doći sama da se vidi sa svojim drugaricama, da dođe da se isplače s njima i da, eventualno, poslije toga naprave plan šta i kako dalje.
- To je moj način. I u Beogradu da kažem šta mislim. Nije ni sva Srbija ni sav Beograd isti, a sinoć nas je bilo zaista nekoliko stotina. To su ljudi koji misle jednako kao ja, jednako se posramljeno osjećaju, da je to ruglo u centru Beograda koje postoji. Želim da ta slika obiđe svijet, a ne Ratko Mladić, nasilje i dripci koji čuvaju sebe i ono zlo koje su posijali 90-tih - zaključila je Ćorović.
