Smrt Hajre Ćatić, predsjednice Udruženja “Žene Srebrenice”, još jedan je udarac njenim saborkinjama koje su u genocidu izgubile sve, a danas gube i jedna drugu. Majka Hajra, simbol dostojanstvene, tihe, ali stalne borbe za istinu, preminula je u Općoj bolnici u Sarajevu, ne dočekavši da ispuni svoju posljednju želju - pronađe i ukopa barem jednu kost svog sina Nine, novinara koji je svoj posljednji izvještaj iz Srebrenice poslao uoči početka krvavog pira hordi pod komandom Ratka Mladića.

Sa svakom bolnom viješću, još žive majke Srebrenice sjećaju se onih koji više nema, koje dug put ka potpunoj istini, kostima svojih najbližih i pravdi za krvnike, noseći breme preteških uspomena, nisu mogle izdržati. Prema podacima Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”, više od 570 srebreničkih majki umrlo je do danas.

Hasiba Huremović bila je na čelu kolone srebreničkih heroina koje su se mirno okupljale svakog 11. u mjesecu na mirnim protestima u Tuzli. Nosila je izblijedjele fotografije svog supruga i četvero ubijene djece. Preminula je prije pet godina, ne dočekavši da pronađe i ukopa kosti sina i kćerke. Druga dvojica sinova i muž našli su smiraj u  Potočarima.

Svjedoci genocida

Nema više ni Zumre Šehomerović, čiji je suprug ubijen u genocidu, a svojim svjedočenjem o genocidu u BBC-ovom filmu “Krik iz groba” ova hrabra žena budila je svijest svijeta. Za pravdu se borila do kraja života 2017. godine.

Srebrenička majka Nura Alispahić umrla je 3. oktobra prošle godine. Nurinog sina Azmira ubili su pripadnici zloglasne jedinice “Škorpioni” u Trnovu 1995. godine, dok je njen drugi sin Admir ubijen na Tuzlanskoj kapiji.

Napustila nas je i Kada Ramić, srebrenička majka kojoj su od srca genocidom otrgnuta četvorica sinova - Sabit, Dževad, Džemo i Mehmedalija. Otišla je i Hanifa Đogaz. U genocidu su joj ubijeni sinovi Sabahudin i Samir te suprug Muhamed, a kćerka Subhija poginula je kao bolničarka na prvoj liniji. Jedna je od majki koje su se, zbog mezara svojih najdražih u Potočarima, nakon genocida vratile u Srebrenicu.

Najstarija povratnica Muška Porobić iz Gornjih Potočara umrla je 12. marta ove godine. U svojih 111 godina preživjela je tri rata, a u genocidu su joj ubijeni dvojica sinova, muž, 24 člana bliže porodice.

U junu je, u 79. godini preminula i Emina Merdžić. U genocidu su joj ubijeni suprug i sin Azmir, čije kosti nikada nije pronašla.

I Sabaheta Fejzić je bila veliki borac za istinu o genocidu u Srebrenici. Nakon pada Srebrenice razdvojila se od supruga Šabana, koji je pješice krenuo ka Tuzli i na tom putu je ubijen. Sabaheta je, s maloljetnim Rijadom, krenula ka Potočarima, gdje su joj oteli sina i ubili i njega. Do svoje smrti pamtila je njegove posljednje riječi: “Mama, molim te, idi…”

Nijedna kost

Umrla je Hatidža Mehmedović, glasila je vijest iz jula ove godine, s kojom se mnoge majke ni do danas ne mogu pomiriti. Predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, kojoj su u srebreničkom genocidu ubijeni suprug, dvojica sinova i brojni članovi porodice, više od dvije decenije borila se za istinu, dajući snagu ostalim majkama.

Šuhra Pašalić umrla je ne dočekavši da pronađu niti jednu kost njenog sina Muhameda, a do smrti se nadala da će ga ukopati kraj mezara drugog sina Mehmedalije. Na bolji svijet preselila je i Mejra Mehmedović, blaga, skromna i tiha majka, kojoj su ubijeni muž i brojni članovi porodice.

Neizvjesnost, bol, patnju majki ubijenog grada možda najbolje opisuje rečenica predsjednice Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” Munire Subašić: “Mi smo umrle 1995., samo nas još nisu zakopali.”

Žrtve ’Škorpiona’

U septembru je u Osmačama kod Srebrenice preminula Zahida Delić, majka Juse Delića, kojeg su, s još petoricom srebreničkih mladića, u Godinjskim barama kod Trnova u julu 1995. ubili “Škorpioni”. Osim Juse, Zahida je ostala i bez supruga Alije, sinova Ejuba i Salke, a prije sedam godina u Njemačkoj je ubijen i njen sin Suljo.

Dozivala sinove

Ove godine 23. avgusta u Srebrenici je dženazu svojoj nani Kadiri klanjao srebrenički imam Ahmed ef. Hrustanović. Do posljednjeg je trena, posebno nekoliko godina prije svoje smrti, dozivala sinove Rifeta, Hajrudina i Hazima, muža Ismeta, sestriće, brojnu familiju... S njima je razgovarala i na javi i u snu.