Nakon jučerašnjeg pisanja „Avaza“ da je Hajrudin Pezo, bivši direktor firme “AC Quattro”, u vlasništvu čovjeka s američke crne liste Bakira Alispahića, na osnovu posredničkog ugovora s goraždanskom kompanijom „Ginexom“, dogovorio isplatu 435.172 KM, on je jučer nenamjerno potvrdio navode našeg lista.
U svom biltenu Pezo je pokušao demantirati neosporne činjenice i doslovce je priznao da im je isplaćeno „samo“ 101.830,28 KM za posredničke usluge.
U svom biltenu Pezo je pokušao demantirati neosporne činjenice i doslovce je priznao da im je isplaćeno „samo“ 101.830,28 KM za posredničke usluge.
Međutim, u nastavku demantija isti čovjek direktno potvrđuje da ima posrednički ugovor za ovu godinu u iznosu od 435.172 KM.
Može se pretpostaviti koliko je novaca Pezo uzeo u proteklim godinama za sumnjive posredničke usluge i to tek trebaju uraditi nadležne institucije.
Također, nesretni Pezo pokušava uplašiti istraživački tim „Avaza“ da svojim pisanjem tjera američke investitore u BiH, navodeći da će se obratiti Ambasadi SAD u Sarajevu zbog našeg pisanja.
Pri tome Pezo zaboravlja da pripada halki iranskog lobija u našoj zemlji i da su mu poslovi mentora Bakira Alispahića upravo zbog toga stavljeni na crnu listu SAD.
A prije toga međunarodne vojne snage su izvršile desant i pohapsile komandose koji su ubistva vježbali na likovima rahmetli Nijaza Durakovića, člana Predsjedništva BiH, i rahmetli akademika Muhameda Filipovića.
Bit će zanimljivo provjeriti ko je, kako i kada uopće dozvolio „iranskoj šuri“ da instalira svoje ljude u namjenskoj industriji Federaciji.
Profesionalna istraga treba utvrditi da li su poslovi došli zahvaljujući iranskim posrednicima i da li ih je direktorica „Ginexa“ Munevera Fočo onda proslijedila svojim jaranima utaljivanjem.
Prepadanje „Avaza“ da Pezo predstavlja američke firme nikoga ne impresionira, jer njegov mentor ima zabranu ulaska u SAD, a kako se radi o uređenoj državi, veliko je pitanje kako stoje drugi Alispahićevi poslovni partneri.
Postavlja se logično pitanje može li šefova crna lista biti poslovna referenca u očima direktorice Fočo, kao i pitanje kako je određen enormni posrednički procent na štetu kompanije i njenih dioničara.
Članovi NO „Ginexa“ nakon svega moraju štititi kapital i interese onih koji su ih imenovali na te odgovorne pozicije. U ovom trenutku nije poznato koliki je postotak u odnosu na cijeli posao, koga je odredio i verificirao, ko se lažno predstavljao i prepao rukovodstvo stranih partnera. Pitanje je da li je uopće trebalo isplatiti posredničke usluge kada su inozemni poslovni partneri sami došli, tražili i ponudili posao koji je „Ginexu“ odgovarao.