Od kada je plakat na kojem su čestitani Nova godina i Božić uklonjeni u Bužimu, a nakon burne reakcije lokalne SDA, pa potom u Zenici postavljen bilbord s natpisom “Jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio islama i tradicije Bošnjaka”, bosanski muslimani ušli u novu godinu sa starim iznađalim temama.

Tako je govorio Alija

Rahmetli Alija Izetbegović je još 1996. prvi put problematizirao proslavu Nove godine s tezom da to nije dio tradicije Bošnjaka. Tada je – gledajući televizijske izvještaje o dočeku prve poratne nove godine – tadašnji predsjednik bosanskohercegovačkog Predsjedništva, Alija Izetbegović, u otvorenom pismu rukovodstvu državne radio-televizije izrazio neslaganje s raspojasanim dočekom Nove godine i Djeda Mrazom i “drugim simbolima stranim našem narodu”.

Tako da je bilo neminovno da o tome pišu mnogi mediji kako je u bosanskoj i posebno bošnjačkoj javnosti nova 2022. godina dočekana u gotovo identičnoj atmosferi kao i prva poratna nova 1996. godina. I eto nakon punih 25. godina u toku je ideološki nabijena rasprava o identitetu bosanskih muslimana, u kojoj se, kako je nekad pisao rahmetli Kemal Kurspahić, osim dobrodošlih historijskih, filozofskih, religijskih argumenata – potežu i administrativne odluke i zabrane s nelagodnim osjećajem ulaska u bosanski javni život talibanskih kriterija “vrlina i grijeha”. Kurspahić je u svojoj jednoj kolumni na tu temu naveo da je tada svjetska štampa zabilježila kako su “nacionalisti trijumfirali zabranom Djeda Mraza u sarajevskim obdaništima” (naslov iz londonskog Observera od 21. decembra). Ovaj list zapaža kako je zabrana pojavljivanja Djeda Mraza “kulminacija duge historije neuspjelih nastojanja nacionalista s islamističkim naklonostima da ga otpišu iz historije zemlje” i navodi izjavu međunarodnog posmatrača koji kaže: “Postoje sve tješnje veze između bošnjačkih nacionalista i islamske zajednice. Politička atmosfera je napeta.”

Tako naveo da će desetak godina kasnije i najprestižniji američki dnevnik The New York Times u naslovu izvještaja iz Sarajeva od 27. decembra bilježiti kako “islamski preporod testira bosanski sekularizam. Država kakvu i najnovijim otkazivanjem gostoprimstva Djeda Mrazu promoviraju njegovi borbeniji sljedbenici ne nudi ni minimalno prihvatljiv okvir za obnovu bosanskohercegovačke cjelovitosti za čije se advokate predstavljaju.

Ideološke devijacije SDA

U međuvremenu, dakle tokom ova dva poratna desetljeća, vezano za ovu temu pojavljivali su se upiti o uzrocima krize multikulturalnosti, koje je sve manje u bosanskohercegovačkoj metropoli. Najupečatljivija afera iz tog domena odnosila se na zabranu posjete Djeda Mraza ustanovama dječjih vrtića čija direktorica je bila Arzija Mahmutović. Pošto je bila supruga nekadašnjeg načelnika Općine Ilidža, te još nosila mahramu na glavi, njen rigidni stav se može tumačiti jedino kao stav ideološki odanog kadra Stranke demokratske akcije (SDA). Direktorica Mahmutović, i pored bukvalne medijske harange, kao i svojevrsnog linča na društvenim mrežama, nije ni za bogdu htjela odstupiti od svojih zatucanih stavova. Malo je poznato da je Arzija Mahmutović vanredno završila fakultet, a potom i doktorirala na Palama. Ovakav ideološko-vjerski profil ima većina kadrova SDA. Radi se o kriminalno pohlepnim i licemjernim osobama.

Da slučaj novogodišnjih plakata u Bužimu i Zenici nije incident, niti djelo nekih pojedinaca, „vjerskih budala“, kako je vjerske fanatike nazivao sam Alija Izetbegović, već izraz rigidne ideologije SDA, potvrđuje i tekst objavljen u stranačkom biltenu STAV-u pod naslovom: „Ko hoće muslimanima da uskrati slobodu govora?“, kojeg potpisuje anonimni autor, već poznati zloglasni megafon „duboke države“ i bošnjačkog obavještajnog podzemlja Mustafa Drnišlić. On u tekstu brani takve plakate i napada bošnjačke „autošoviniste“ koji su osudili pojavu takvih plakata. Izravno je takvima etiketirao dvojicu novinara Faruka Velu i Mirnesa Kovača, koji se primarno bave vjerskim i kulturnim tema, pa čak i pišu za proislamske medije.

Pošto je isti autor na isti način branio zloglasnog bota Jasmina Mulahusića, tvrdeći da je napad na njega zapravo napad na slobodu govora, ovaj anonimni autor se ponaša kao ideološki prosekutor „dubokog grla“ SDA.

Sve ovo govori da je „šejtan odnio šalu“ i da ako smo do sada i vjerovali da je ovako ideološki ekstreman narativ kojeg bosanski muslimani iskazuju prema simbolima drugih religija samo sporadičan incident kojeg najčešće isprovociraju „vjerske budale“, grdno smo se varali. Ne radi se ovdje ni o kakvim „vjerskim budalama“, iako nam ne manjka ni prvaka koje nas kao naciju prave takvima, već se radi o vrlo ozbiljnim simptomima ideološke devijacije Stranke demokratske akcije (SDA). Ako to nije u pitanju, onda su ovo pokazatelji da nas „vjerske budale“ nadjačavaju u svakom pogledu. Ako takvi nisu većina u Bošnjaka, bit će do naredne Nove godine.