Komemoracija doajenu bh. novinarstva Vlastimiru Mijoviću održana je u sarajevskoj Vijećnici. O njemu su govorile istaknute javne ličnosti, njegovi prijatelji, a posebno je emotivno bilo obraćanje njegove kćerke Lune.

Neizmjerno volio Sarajevo

- Imala sam 14 godina kada sam, vrlo samopouzdano i nadobudno, najavila svojoj porodici da pišem roman. Odrastajući s novinarom, htjela sam da se i sama okušam u pisanju. Tata mi je rekao: "Luno moja, moraš puno knjiga pročitati, života proći, da bi stekla alate i sadržaje za takav poduhvat".

Razočarana, tužna i ljuta, dakle tinejdžerski raspoložena, našla sam način da ispoljim svoje emotivne porive, gdje će me masa ljudi razumijevati. To su bili blogovi. Tako sam upoznala jednu prijateljicu u Zagrebu. Kada je došao moment da se upoznamo, Vlasta je rekao: "Idemo vozom i jedva čekam, jer nisam dugo vozom putovao". Nije mi bilo jasno zašto vozom, pored auta, a on je rekao da se kroz prozor kupea u vozu najbolje vide  prirodne ljepote naše domovine te da ćemo tako još više voljeti našu domovinu. Cijelim putem tata je bio posvećen toj kulturno-historijskoj lekciji, pojašnjavajući šta se nalazi na kojem mjestu – kazala je Luna Mijović.

Navela je da je Vlasta neizmjerno volio Sarajevo.

"Sada pišem sa takvim merakom..."

- Tata mi je rekao da piše monografiju Općine Centar i da bi volio da jednog dana prošetamo zajedno ulicama Sarajeva. Vidjela sam tu radost u njegovim očima, jer je je neizmjerno volio Sarajevo. Iako je tada već hodao sa štapom, šetali smo cijelim gradom. Proći Baščaršijom sa Vlastom bilo je skoro nemoguće. Imali smo posebne rute, da zaobiđemo gužve – kazala je ona, te dalje nastavila:

- Pred kraj je govorio da stalno istražuje o Sarajevu, iako, poznavajući njega, znali smo da zna sve o našem gradu, ali njemu nije bilo mrsko. Nakon toliko godina novinarske profesije, nezavisnih analitičarskih tekstova, komentara, kolumni, upozoravanja, kaže tata: "Sad pišem sa takvim merakom da mi se mili ujutro ustati i odmah pisati" – kazala opisala je Luna Vlastin karakter.

- Moj tata Vlastimir Mijović bio je jedan hodajući globus. Sretnik je ko je sarajevsku priču proživio kroz njegove oči, a sretnica sam i ja – zaključila je Luna MIjović.