Bakir Alispahić, čovjek sa crne liste SAD, krije koliko njegove firme uzimaju od namjenske industrije za posredovanje. Dok Bošnjaci s razlogom očekuju da svi prestanu poslovati sa kompanijama povezanim sa Miloradom Dodikom, to ne važi za Bakira Alispahića.
Alispahić u Federaciji BiH nema nikakve sankcije ni posljedice u poslovanju čak ni sa državnim firmama.
Nakon najave novih sankcija SAD prema pojedincima u BiH, ostaje veliko pitanje odnosa vlasti i državnih kompanija kada je u pitanju davanje poslova novim alispahićima. I, znači li to da u Federaciji BiH svjesno dovode u pitanje kredibilitet SAD? Naročito ako se pročita obrazloženje zbog čega je Alispahić dospio na crnu listu SAD.
Radi se o čovjeku koji je zbog veza sa iranskim službama više od dvije decenije na crnoj listi SAD, a kojeg je administracija tadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton) stavila na listu zbog njegove ključne uloge u fomiranju ilegalnog terorističkog kampa na Pogorelici. Amerikanci su mu uveli sankcije zbog organizovanja i učestvovanja u funkciji ovog iranskog kampa, gdje su se obučavale strane ubice za ratovanje i ubijanje, za kojeg su vlasti BiH permanentno tvrdile da ne postoji. Kamp je zatvoren nakon intervencije američkih vojnih snaga početkom 1996. godine.
Ovaj nekadašnji policajac i obavještajac, KOS-ovac i svašta još ponešto, bio je u ratu u vojnim i policijskim najvišim strukturama. U vrijeme formiranja iranskog kampa "Pogorelica", Alispahić je bio ministar MUP-a BiH.
Pored svega toga, prema pouzdanim izvorima, Alispahićeva mreža ne samo da nije sankcionirana, već je proširena i pustila je pipke čak i u namjenskoj industriji.
Postavlja se i pitanje da li će Amerikanci pojačati sankcije prema Alispahiću i tražiti od domaćih vlasti da se one poštuju i na nivou BiH? Ovdje se može povući i paralela sa ATV-om, televizijom bliskom Dodiku, jer i Bakir Alispahić ima portal sa dva imena NAP i Patria, koji direktno kontrolira na način da je svog vozača predstavio kao njegovog osnivača.
Slično kao i u Dodikovom slučaju, preko ovog portala šalju prijeteće poruke svima koji žele da preispitaju Alispahićev, bestenderski biznis.
Za pohvalu je da su SDP, Naša stranka i SBB u Tuzlanskom kantonu ultimativno tražili da Mirsad Kukić napusti lidersku poziciju sa čela PDA, kako bi se pokazao duboki respekt za višedimenzionalni značaj i važnost poštivanja sankcija koje izriče zvanični Vašington.
Ovdje se postavlja pitanje - znajući da i SDA i DF - imaju isti senzibilitet i odgovornost za sankcioniranje pojedinaca i njihovih biznisa sa crne liste, hoće li doći do procesa ozbiljnog propitivanja postupanja prema Alispahiću?
Ovdje očigledno ima dovoljno posla i za državno i kantonalna tužilaštva.
Senad Šahinpašić Šaja i rahmetli Hasan Čengić, koji su pod sankcijama SAD, apsolutno nisu mogli da se bave biznisom, čak su imali problema i da otvore lične žiroračune da bi primili penziju, a sve to se nikada nije odnosilo na Alispahića koji je čak rođenog sina postavljao za šefa Nadzornog odbora jedne fabrike namjenske industrije.
