U Neumu se prethodnih dana pregovaralo o promjeni Izbornog zakona u BiH te, u skladu s tim, i ograničenim promjenama Ustava naše zemlje.

Ipak, ovo je tek jedan u nizu mnogih pokušaja promjena Izbornog zakona ili Ustava BiH koji se odvijaju pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice.

U prvom dijelu feljtona govorimo o Berijevim (Barry) i Petričevim (Petritsch) amandmanima, koji su bitno promijenili odnose u FBiH.

Izetbegovićeve apelacije

Ubrzo nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma postalo je jasno da taj sporazum, sam po sebi, neće biti dostatan za funkcioniranje BiH kao države. Bosni i Hercegovini nedostajale su mnoge institucije i ovlasti da bi ispunila minimum potreban da liči na državu.

Tako su stvari poput zajedničkih registarskih tablica, jedinstvenog pasoša, državne i granične službe uvođene naknadno, intervencijom visokog predstavnika.

Prva krupna promjena izbornog sistema u BiH uslijedit će odlukom o konstitutivnosti sva tri naroda na teritoriji oba entiteta.

Alija Izetbegović, u to doba predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zahtjevom od 12. februara 1998. godine pokrenuo je postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine radi ocjenjivanja saglasnosti Ustava Republike Srpske i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odluci Ustavnog suda BiH U-5/98 od 1. jula 2000. (odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini) navedeno je kako je konstitutivnost (ustavotvornost) tri naroda "natkrovljujuće načelo" Ustava BiH te je odlučeno da su sva tri naroda konstitutivna na teritoriji oba entiteta, što znači da su Srbi morali dobiti status konstitutivnosti u FBiH, a Bošnjaci i Hrvati u RS.

Razbijen monopol

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Vijeće Evrope i vodeće zapadne sile insistirali su na provedbi ovih odluka.

Voditelj Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Robert Beri 2000. uveo je Izborni zakon kojim je omogućeno da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama kantona Federacije BiH, što do tada nije bio slučaj. Time je razbijen monopol HDZ-a BiH nad kontrolom hrvatskih pozicija u Domu naroda.

Ove odluke potvrđene su Petričevim amandmanima na Ustav FBiH, kojima je odluka Ustavnog suda BiH provedena u praksi. Prije ove odluke u RS su samo Srbi bili konstitutivni, a samo Bošnjaci i Hrvati u FBiH. Nametnuti amandmani su de iure dodali sva tri naroda kao konstitutivne u ustave oba entiteta.

Prema ovim rješenjima, Bosansko-podrinjski kanton dobio je pravo izbora jednog hrvatskog delegata, kao i Tuzlanski, Sarajevski, Zeničko-dobojski te Unsko-sanski kanton, koji biraju od jednog do dva delegata. Također, Klub Srba je prema broju delegata izjednačen s onim Hrvata i Bošnjaka (17) te je uveden i Klub ostalih. Za formiranje nove Vlade FBiH, osim opće, sada je bila potrebna podrška samo trećine delegata iz svakog kluba, što znači da je vlast mogla biti formirana zaobilaženjem stranaka koje su osvojile najveći broj glasova Hrvata.

Nezadovoljstvo HDZ-a

Ove odluke naišle su na buru negodovanja, prije svega od HDZ-a BiH. Naime, amandmani na Ustav, kako smo naveli, omogućili su formiranje Vlade FBiH zaobilaženjem volje ove stranke. Tako je 2000. formirana „Alijansa za promjene“ bez HDZ-a, na šta je ova stranka reagirala formiranjem „Hrvatske samouprave“ kao parapolitičkog tijela u FBiH koje je završilo neslavno. Ovaj scenarij ponovio se opet 2010., kada je, opet uz zaobilaženje HDZ-a, formirana Vlada tzv. platforme.

HDZ BiH i druge hrvatske nacionalne stranke do danas negoduju zbog ovih rješenja i traže drugačiju raspodjelu mandata u Federalnom domu naroda.

Vijeće naroda RS

Petričevim amandmanima u RS je, osim Narodne skupštine, uvedeno i Vijeće naroda. Vijeće naroda Republike Srpske vrši zakonodavnu vlast s Narodnom skupštinom Republike Srpske. Međutim, za razliku od Doma naroda FBiH, ono nije ravnopravno s Narodnom skupštinom.

Ovo tijelo odlučuje samo o pitanjima vitalnog nacionalnog interesa. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda. Mnogi smatraju da je jedna od velikih nepravdi disparitet koji postoji između Vijeća naroda u RS i Doma naroda u FBiH.