Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH u prošloj godini u BiH je uvezeno 7.424 novih i 47.398 polovnih vozila, ukupne vrijednosti 757.629.395 KM. Za uvoz 359 hibridnih automobila izdvojeno je 15.905.101 KM, ali Bosanci i Hercegovci nisu štedjeli ni na drugim stvarima.
Tu su luksuzni satovi, među kojima su i oni sa kućištem od plemenitog metala, pa je za njih izdvojeno 13.159.122 KM, a uvezeno je 695,7 tona parfema u vrijednosti 27.442.736 KM.
Na uvoz nakita, zlata, platine i slično potrošeno je oko 40.8 miliona KM.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da je do rasta uvoza došlo nakon 2020. kao godine zaključavanja, straha, bolesti i štednje na svemu osim hrane, pa je potrošnja porasla u godini u kojoj su mjere popustile.
- U periodu pandemije pojavio se i jedan broj kompanija i ljudi koji su na račun situacije, a bili su bliski vlastima, mogli da ostvare zaradu i profit. Ko god je potrošio enormne pare na skupe igračke, nakit i slično, taj se očigledno nije oznojio da ih zaradi – kaže Pavlović.
Dodaje da je očigledno novo raslojavanje bh. društva. Tome je doprinio i sistem PDV-a, uveden 2006. godine, nakon čega vlasti više ne brinu o privredi. Pavlović podsjeća da je nekadašnji porez na promet bio prikupljen samo onda kada je proizvod naplaćen, pa su se svi u vladama prije PDV-a sekirali kako radi privreda.
- Od uvođenja PDV-a porez se naplaćuje unaprijed i ljude u vlasti apsolutno ne interesuje šta je sa realnom privredom. BiH 80 posto prihoda ostvaruje od indirektnih, a samo 20 posto od direktnih poreza, koji su vezani za rad i privredu. Ljudi u javnom sektoru danas se ne sekiraju za rezultate rada privrede, jer oni dobijaju plate bez obzira na stanje u ekonomiji. Imamo raslojavanje na one koji rade u realnom sektoru i koji jedva sastavljaju kraj s krajem, one u javnom sektoru i ljude u politici – ističe Pavlović.
Podjela u BiH se ne zasniva na struci, znanju i vještinama, već na tome da li se bavite politikom i jeste li joj bliski ili ne, kaže sociolog Smiljana Vovna.
- Izgubila se srednja klasa, koja je bila balans između ove dvije. Oni koji ne pripadaju vladajućim „elitama“ na rubu su siromaštva, bez obzira koliko bili kvalifikovani i sposobni. Ako je normalan život da se načelnici općina slikaju kad otvaraju javne kuhinje, da nas ubjeđuju da ulje nije poskupilo nego ćemo ga kupovati manje, da je bolje raditi pa i ne primiti platu nego biti na birou za zapošljavanje, onda mi zaista živimo dobro. Međutim, pretvaramo se u zemlju staraca jer mladi ljudi odlaze – ističe Vovna.